Tarik Filipović, poznati glumac i televizijski voditelj, emotivnom objavom na Facebooku oprostio se od dugogodišnjeg prijatelja Damira Vučka, koji je preminuo u 61. godini života. Uz kadar iz zajedničkog filma Ritam života, Filipović je podijelio dirljivu posvetu.
“De Niro iz Travničke… Danas smo te ispratili… i otišao si, kao u zadnjem kadru našeg zajedničkog filma Ritam života… A ritam tog istog života neće biti isti bez tebe… Pisat ću tebi… i drugima o tebi… kada skupim snage… i kada suze barem malo presuše… Kažu da ti je prijatelj onaj koji zna sve tvoje mane, a ipak te voli… A znaš da znam sve… i znaš da te volim… Tvoj Tarik.”
Smrt Damira Vučka duboko je pogodila ne samo njegove prijatelje i poznanike u Zenici, već i širu zajednicu. Vučak nije bio samo prepoznatljivo lice grada – bio je kroničar sjećanja, bloger, sarcastični komentator svakodnevice, i netko tko je znao spojiti generacije svojim autentičnim stilom.
Na Zenicablogu, njegov prijatelj Jasko Borovčević napisao je:
“Nije bio običan lik. Bio je sve osim prosječan. Rekao mi je: ‘Kada umrem, neka mi psuju sve po spisku, ali s osmijehom.’ Uvijek sam se divio njegovoj originalnosti i sarkazmu. Tarik je bio ikona Zenice, ali Vučak je bio srce. I to čudnovato srce koje nikad nije zakazalo kad je trebalo stati iza čovjeka.”
Filipović, rođeni Zeničanin, jedan je od najprepoznatljivijih glumaca i televizijskih lica regije. Iako već desetljećima živi i radi u Zagrebu, njegova povezanost sa Zenicom ostala je neporeciva.
Odrastanje u Zenici
Sedamdesetih i osamdesetih godina, Zenica je bila grad igre i izazova, a Tarik priznaje da je bio “fino odgojeno dijete koje je dosta vremena provodilo na ulici”. Premda pomalo nestašan, svoj šarm koristio je da prikrije sitne nepodopštine. Ključne osobe u njegovu odrastanju bili su roditelji Omer i Seka, te starija sestra Emina.
“Moja sestra Emina bila je uzorna učenica. Tjerala me da budem dobar, a ja sam se krpao uz njenu slavu.”
Školski dani mu nisu ostali u najboljem sjećanju zbog straha od ispitivanja. Ipak, to je vrijeme koje ga je oblikovalo, posebno život u industrijskom gradu.
U intervjuu za Anadolu Agency, opisao je Zenicu kao “zeznut grad”, koji mu je dao čvrste temelje:
“Možda je dobro da je takav… znao si pravila… očvrsneš prije vojske.”
Od nogometa do kazališta
Kao dječak, sanjao je da postane nogometaš. Igrao je za NK Čelik i nije propuštao utakmice. No, sudbina je imala druge planove. Presudnu ulogu ponovno je imala sestra Emina, koja ga je odvela u Dječje kazalište u Zenici.
“Zahvalan sam sestri… zbog nje sam danas to što jesam.”
Taj slučajni susret s glumom zauvijek mu je promijenio život. Na audiciji su ga primili zahvaljujući njezinoj preporuci: “Imam ja doma ludog brata…” – i od tada nije bilo povratka.
Zenica u srcu
Iako je Zagreb danas njegov dom, Zenica zauzima posebno mjesto u Tarikovom srcu.
“Zenica mi je dala prekrasno djetinjstvo… Volim i te sive zgrade… Zenica je moja i uvijek će biti.”
