Uskrs je u Hrvatskoj jedan od najsnažnije doživljenih blagdana, bogat raznolikim običajima koji se njeguju desetljećima, pa i stoljećima. Iako je riječ o kršćanskom blagdanu, Uskrs je u mnogim obiteljima prilika za okupljanje, blagovanje i poštivanje naslijeđenih običaja, neovisno o vjerskoj pripadnosti. Ujedno, ovo razdoblje donosi i osjećaj duhovne obnove i zajedništva koje se osjeća u svakoj zajednici, malom mjestu ili velikom gradu, piše Croatia Week.
Uskrsno vrijeme počinje korizmom, razdobljem posta, molitve i duhovne pripreme koje traje 40 dana i kulminira Velikim tjednom. Tih dana, crkvena zvona utihnu, kućanstva se uređuju, a vjernici odlaze na ispovijed, čime simbolično “čiste” dušu.
Običaji Velikog tjedna
Cvjetnica, nedjelja prije Uskrsa, povezuje prirodu i vjeru – tradicionalno se umivalo vodom s laticama cvijeća, a na blagoslov su se nosile maslinove grančice, bršljan, drijen i drugo bilje. Vjerovalo se da blagoslovljene grančice štite dom od zla, a potom bi se pohranjivale iza svetih slika ili u kućne kutke.
U Slavoniji se na Veliki četvrtak pekao kruh, petkom se postilo, a djeca su dan prije Uskrsa pripremala gnijezda za darove. U Vinkovcima se pjevao Gospin plač, a u Župi dubrovačkoj djeca su za pompletene palmove grančice dobivala uskrsna jaja. U Zagorju, Veliki petak bio je dan tišine, molitve i tradicionalnog jela od slanutka.
Uskrsna jaja i njihova simbolika
U svim krajevima Hrvatske njeguje se običaj bojenja uskršnjih jaja. Najčešće se koristi prirodna boja, poput ljuske crvenog luka, koprive ili hrastove kore. Jaja se daruju, ukrašavaju voskom ili laticama, a u nekim dijelovima, poput Podravine, stavljaju se na prozore kao znak pažnje. U Međimurju, jaja su se bojala tamnim tonovima dobivenim od bazge ili duda.
Tucanje jajima, stari običaj u Zagrebu i okolici, označava novi početak i promjenu vremena. Vjerovalo se da će onaj čije jaje ostane čitavo imati sreće tijekom godine.
Blagdanski stol i lokalne razlike
Na sam dan Uskrsa, blagdanski stol u većini domova uključuje kuhanu šunku, jaja, mladi luk i svježi sir. U Slavoniji se dodaje kulen i francuska salata, dok u Zagorju dominiraju purica s mlincima i zagorski štrukli.
U Istri se poslužuje pinca i pršut, dok se u Dalmaciji jede janjetina s mladim lukom, uz čašu crnog vina. Posebni običaji uključuju pečenje kruha u vodi od šunke i bacanje blagoslovljene krpe na voćke radi boljeg uroda. Neki stari običaji uključuju i stavljanje ljuski jaja u zemlju za plodnost tla.
Vuzmenke, Žudi i procesije
U sjeverozapadnoj Hrvatskoj na uskrsno jutro pale se Vuzmenke – krijesovi ispred crkvi, tradicionalno nastali iz poganskih običaja. Vatra simbolizira Kristovo svjetlo. Ove vatre pale se udaranjem kamena o kamen, bez korištenja suvremenih sredstava poput šibica, čime se dodatno naglašava njihova simbolika.
U Dalmaciji, osobito u Dalmatinskoj zagori, čuvari Kristova groba poznati kao Žudi čuvaju oltar od Velikog četvrtka do vazmenog bdijenja. Na Hvaru, procesija “Za križen” traje osam sati, prelazi 22 kilometra i okuplja vjernike iz šest župa. Ova jedinstvena procesija uvrštena je na UNESCO-vu listu nematerijalne baštine.
Zec, simbol proljeća i života
U poganskoj tradiciji zec simbolizira plodnost, a običaj darivanja čokoladnih zečeva u Hrvatsku je stigao iz germanskih krajeva. Danas je zec široko prihvaćen uskrsni simbol, vjesnik novog života i radosti. Djeca s nestrpljenjem iščekuju darove koje će “uskrsni zec” ostaviti u njihovim gnijezdima.
Glazba i duhovna baština
Hrvatska uskrsna tradicija obuhvaća i crkvene pjesme poput “Kraljice neba”, “Na nebu zora rudi” te festival Uskrsfest, pokrenut 1979. godine kao susret mladih kršćanskih glazbenika. Osim glazbe, mnoge obitelji njeguju i usmenu predaju pjesama i molitvi koje se prenose generacijama.
Uskrs u Hrvatskoj spoj je vjerskog i narodnog, duhovnog i obiteljskog, a raznolikost običaja svjedoči o bogatstvu kulturne baštine. Svaka regija doprinosi ovom mozaiku posebnom bojom, mirisom i pjesmom – od pjevane procesije u Hvaru do tihe molitve u slavonskim selima.
