Smrt pape aktivira detaljno razrađen vatikanski protokol koji pokriva svaki korak – od službene potvrde smrti do izbora novog poglavara Katoličke Crkve. Počinje razdoblje zvano sede vacante, što znači da je papinska stolica prazna. U tom vremenu Crkvom upravlja Kardinalski zbor, a ključnu ulogu ima kardinal komornik.
Prosječno traje oko tri tjedna, iako se duljina može razlikovati. Većina kardinala u tom razdoblju gubi svoje kurijalne dužnosti, uključujući i državnog tajnika, dok njegova dva pomoćnika ostaju aktivna. Komornik, službeno zadužen za prijelaznu upravu, ima ceremonijalnu i organizacijsku ulogu – prenosi vijest o smrti, priprema sprovod i vodi pripreme za konklavu.
Smrt Svetog Oca najprije se potvrđuje, a zatim se vijest prenosi vjernicima. Kardinali se počinju okupljati u Vatikanu, a prvi sastanci tzv. opće kongregacije koriste se za dogovor ključnih postupaka. Svaki kardinal dobiva dokument “Universi dominici gregis”, koji sadrži pravila o razdoblju sede vacante. Svi polažu zakletvu na Evanđelje.
U međuvremenu se zatvara desno krilo brončanih vrata, a zvona bazilike sv. Petra označavaju smrt Pape. Tijelo preminulog pape oblači se u crvene papinske paramente, bijelu mitru i izlaže se u bazilici tri dana kako bi vjernici mogli odati počast. Bez dozvole komornika, fotografiranje nije dopušteno.
Ako papa ne preminu u Vatikanu, njegovo se tijelo prevozi u Rim. Pogrebna svečanost, koja se mora održati u roku od četiri do šest dana, odvija se uz stroga pravila. Papa se pokapa u tri lijesa: čempresovom, cinkanom i orahovom. Mjesto ukopa određuje sam papa u oporuci, a često je to kripta ispod bazilike sv. Petra.
Ribarski prsten, simbol papinske vlasti, simbolično se uništava kako bi se spriječila zloupotreba.
Nakon pogreba započinje devetodnevna žalost – novemdiales. Nakon toga kreće konklava – proces izbora novog pape. Pravo glasa imaju samo kardinali mlađi od 80 godina. Konklava se održava u Sikstinskoj kapeli, a kandidati se biraju u strogoj tajnosti. Komunikacija s vanjskim svijetom potpuno je prekinuta.
Prvog dana održava se misa “Pro eligendo papa”, a potom i prvo glasanje. Svakog sljedećeg dana održavaju se četiri kruga glasanja. Nakon svakog neuspješnog dana iz peći u kapeli izlazi crni dim, dok bijeli dim označava izbor novog pape. Da bi bio izabran, kandidat mora dobiti dvotrećinsku većinu.
Nakon prihvaćanja izbora, novi papa ulazi u prostoriju poznatu kao „soba za plakanje“. Tamo se odijeva u papinsko ruho i priprema za prvo pojavljivanje pred vjernicima.
Ova stroga pravila i simboli imaju za cilj očuvanje kontinuiteta i dostojanstva Katoličke Crkve u jednom od njezinih najosjetljivijih trenutaka.
