Europa se nalazi na prekretnici. Nekadašnje imperijalne sile sada svjedoče uzletu bivših kolonija, a s njim dolazi i neizbježna potreba za promjenama. Kako piše The Economist, kontinent mora odustati od nekih politika i navika koje su do sada smatrane standardom, ali koje su u današnjim uvjetima postale neodrživ luksuz.
1. Prekid nepotrebnih napetosti s Britanijom
Odnos EU i Britanije nakon Brexita ostao je zategnut, često bez stvarne potrebe. Umjesto produktivne suradnje, EU je nastavila s povremenim “kažnjavanjem” Britanije, što danas više nema ni simboličnu ni političku svrhu. Brexit se već percipira kao upozorenje, a ne primjer. Kako se Europa suočava s novim sigurnosnim i političkim izazovima, Britanija može biti važan partner u jačanju europske pozicije, osobito u kontekstu Ukrajine. Odustajanje od simboličnih zahtjeva, poput sporova o ribolovu, moglo bi otvoriti prostor za suradnju na prioritetnijim pitanjima.
2. Iluzija globalne normativne moći
Europa je dugo nastojala nametnuti vlastite standarde drugim regijama, od okolišnih propisa do radnih uvjeta. Iako su vrijednosti važne, u svijetu u kojem protekcionizam jača, a trgovinski partneri se sve češće okreću vlastitim interesima, pretjerano inzistiranje na europskim pravilima može postati teret. EU mora biti spremna na kompromis ako želi održati konkurentnost na globalnoj sceni.
3. Iskorištavanje punog potencijala unutarnjeg tržišta
Smanjen pristup američkom tržištu naglašava potrebu za jačanjem međueuropske trgovine. No, birokratske prepreke i dalje ozbiljno koče razmjenu usluga i roba među državama članicama. Prema MMF-u, administrativne barijere između zemalja EU ekvivalentne su carini od čak 110%. Brojna izvješća, poput onog Marija Draghija, nude konkretne prijedloge, ali provedba izostaje.
4. Ignoriranje demografske stvarnosti
Demografski pad jedan je od najvećih izazova Europe, a rješavanje tog pitanja kontinuirano se odgađa. Omjer radno sposobnih osoba i umirovljenika drastično se pogoršava: s pet na jednoga 1980. godine, pao je na tri, a do 2050. predviđa se omjer od samo dvije radno sposobne osobe na jednog umirovljenika. Rješavanje tog problema zahtijeva sveobuhvatnu strategiju.
5. Štednja na obrani
Europa se predugo oslanjala na američku vojnu potporu, istovremeno smanjujući vlastita ulaganja u obranu. Mnoge države, poput Belgije i Italije, tek sada dostižu NATO-ove ciljeve o izdvajanjima od 2% BDP-a. Sigurnost više nije zajamčena sama po sebi; ulaganje u obranu postalo je nužnost, a ne opcija.
Novi prioriteti u redefiniranju europske politike
Odricanje od zastarjelih luksuza ne znači odustajanje od vrijednosti, već njihovo prilagođavanje realnosti. Ciljevi poput klimatske neutralnosti do 2050. i dalje su važni, ali bi se dio zelene regulative trebao racionalizirati. Isto vrijedi i za socijalnu državu, koja i dalje predstavlja temelj europskog identiteta.
Konačno, pomoć Ukrajini nije luksuz, nego strateška potreba. Suočena s nestabilnim svijetom, Europa mora preispitati što si doista može priuštiti, a što treba mijenjati kako bi sačuvala ono najvrjednije.
