Službeno, saborske mirovine su ukinute još krajem 2011. godine, no u stvarnosti su itekako žive i zdrave – barem za one koji su se na vrijeme ugurali u fotelju. Dovoljno je bilo odraditi dvije godine mandata do kraja 2011. i otvoriti vrata privilegiranog mirovinskog sustava koji ostatku građana izgleda kao bajka.
Danas 683 bivših saborskih zastupnika, ministara, sudaca Ustavnog suda i revizora prima prosječnu mirovinu od 2.237 eura, i to izravno iz kase Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO). Za usporedbu, prosječna starosna mirovina običnog građanina ne prelazi ni 600 eura. A najveći iznos? HZMO o tome šuti, jer zašto bi građani znali koliko ih košta politički sustav?
Uvjeti? Smiješno niski. Dovoljno je imati 20 godina staža, a žene mogu u mirovinu već s 50 godina, muškarci s 55. Da, dobro ste pročitali. Penzija u najboljim godinama, jer, kako kažu, politika je težak posao.
Iako su povlaštene mirovine formalno ukinute, i dalje se dijele, ali samo onima koji su mandat odradili prije promjene zakona. Zastupnici koji su do prosinca 2011. grijali saborske klupe dulje od pola mandata – dakle barem dvije godine – mogu i danas aktivirati ovu mirovinu. Novima – nema ništa.
Naravno, nije sve tako jednostavno – treba znati pravila igre. Pa tako i bivši premijer, a sadašnji predsjednik Zoran Milanović, koji je bio zastupnik od 2008. do 2011., ima pravo na saborsku mirovinu. Iako je upravo u njegovom mandatu donesena odluka o ukidanju tih istih mirovina.
Statistika? Prava poezija. Od ukupnih 683 saborskih mirovina, čak 652 su iznad 1.500 eura. Njihov prosjek iznosi 2.279 eura. Tu je i 170 obiteljskih mirovina (da, nasljeđuju se), prosječne vrijednosti oko 2.000 eura. Još pet ih je invalidskih, a ostalo su redom starosne.
Kretanje broja saborskih mirovina kroz godine jasno pokazuje rast. Godine 2012. isplaćivano ih je 586, što je gotovo 100 manje nego danas. Tada su iznosile oko 8.762 kuna (1.163 eura), dakle duplo manje nego danas. U pet godina, do 2017., dodano je još 61 korisnik. Od tada do danas – broj stagnira, ali i dalje ostaje visok.
Zašto se broj više ne mijenja? Zato što novih korisnika gotovo i nema, a stari – neki, srećom za proračun – više nisu među živima. No to ne znači da račun prestaje stizati. Nasljednici ulaze u igru i sustav se samoodržava.
U HZMO-u se prave nevješti. Pitali smo ih koliko saborskih zastupnika još koristi stare povlastice – odgovor: “Ne vodimo tu statistiku”. Jasno.
