Pred oproštajne koncerte i veliki izlazak pred publiku, Tereza Kesovija otvorila je dušu kao rijetko kada. U emotivnom televizijskom razgovoru prisjetila se siromašnog djetinjstva, prijateljstva s Arsenom Dedićem i Gabi Novak, političkih vremena koja je živjela, ali i tragedije koja ju je zauvijek obilježila. Najpotresnije riječi izgovorila je o smrti brata, gubitku koji, kako kaže, nikada nije prestao boljeti.
Uoči velikog oproštaja prisjetila se života koji ju je oblikovao
U razgovoru prije prvog od četiri oproštajna koncerta na splitskom Starom placu, Tereza Kesovija govorila je o svom životnom putu, od djetinjstva u siromaštvu do velike karijere obilježene emocijama, glazbom i osobnim ranama.
Na samom početku osvrnula se na odnos s publikom, naglašavajući koliko joj znači bliskost s ljudima koji su je pratili desetljećima.
“Ja sam uvijek bila njihova i oni moji. Meni je važno da osjetim njihovo disanje, njihovo srce. Jednako kao što moje radi.”
Siromaštvo, flauta i priča koju nikad nije zaboravila
Govoreći o djetinjstvu, prisjetila se teških materijalnih okolnosti u kojima je njezina obitelj živjela, ali i žrtve koju je njezin otac podnio kako bi joj omogućio glazbeni put.
“Moj pape je bio siromašan, mi smo bili siromašni ljudi. I onda je tako moj prasac dao svoj život za moju flautu. Tako je i Arsen Dedić rekao da su i njegovi prodali prasca da mu kupe flautu. Tako su nas spojili i ti prasci. A one prave svinje sretali smo kasnije”, ispričala je.
Tom se pričom prisjetila i posebne povezanosti s Arsenom Dedićem, s kojim ju je, kako kaže, povezivala i slična životna sudbina.
Smrt brata ostavila je ranu koja nikada nije zacijelila
Najpotresniji trenutak razgovora dogodio se kada je govorila o smrti svog brata, tragediji koja ju je zatekla dok je bila u Francuskoj.
Tereza je priznala da ju je taj gubitak slomio do krajnjih granica, toliko duboko da je razmišljala o prekidu karijere, ali i o tome da odustane od svega.
“Htjela sam dignuti ruku na sebe, jer je moj brat bio moja svjetlost, moja ikona, moje sunce. On nije umro, on je poginuo. To je tuga koja umire sa mnom. Tome nema spasa, nema”, rekla je.
Nakon tih riječi izvela je pjesmu „Ima te“, posvećenu svima koje više nema.
Prisjećanja na Tuđmana i Tita bez promjene stava
Tijekom razgovora dotaknula se i susreta s Franjom Tuđmanom, prisjetivši se trenutka kada mu je u šali rekla:
„Gospodine predsjedniče, zašto se češće ne smijete? Tako ste zgodni kad se smijete.“
Opisala je i kako ju je jednom bez riječi pozvao na ples, što joj je ostalo u sjećanju kao posebno simpatičan i nevin trenutak.
Govoreći o Josipu Brozu Titu, istaknula je da i danas ostaje vjerna vlastitom doživljaju tog vremena.
“Svi smo plakali kad je Tito umro, a danas se o tome govori drugačije. Ja sam ostala ista. Ne dozvoljavam da me netko mijenja jer to želi. Ja sam živi svjedok tog vremena”, rekla je.
Karijera puna emocija završava pred publikom kojoj je uvijek pripadala
Tereza Kesovija desetljećima je ostala jedno od najprepoznatljivijih imena regionalne glazbene scene, a oproštajni koncerti simbolično zatvaraju veliko poglavlje života obilježenog glazbom, osobnim tragedijama i snažnom povezanošću s publikom.
Pred publiku izlazi s istim emocijama koje su je pratile od početka, noseći uspomene koje su obilježile i njezin život i njezinu umjetnost.
