U zemlji gdje je politička scena često nalik sapunici s lošim dijalogom, Split zadnjih dana daje posebnu epizodu: SDP-ovci se dijele oko podrške čovjeku koji ih je ignorirao četiri godine, a njihovo vodstvo odlučilo je, kao u svakoj pravoj drami – pogoditi čekićem po vlastitom koljenu.
Ivica Puljak, gradonačelnik kojem su i vlastiti vijećnici bježali kao od loše investicije, sada dobiva podršku vrha SDP-a. Siniša Hajdaš Dončić, predsjednik stranke koja je nekad znala imati principe, sada kaže: “Podržavamo sve koji nisu HDZ.” Neće biti da je to nova ideološka smjernica – “glasaj za bilo koga, samo da nije plav”.
“Mi ne damo Split HDZ-u”, ali ćemo ga dati Puljku, valjda iz dosade
Podrška Puljku nije stvar simpatije – nego matematike. SDP je u Splitu osvojio 9,84 posto, a sad se ponaša kao da imaju mandat naroda. Umjesto da očiste svoje dvorište i analiziraju što nije valjalo, lakše je ubaciti sve žetone na Puljkov stol. Nije prvi put da netko u SDP-u misli da je prihvatljivije izgubiti obraz nego izbore.
Problem? Splitski SDP-ovci Puljka ne mogu smisliti. Njegova suradnja s njima bila je na razini “pošaljite mail, možda odgovorimo prije mandata”. Kad ih je trebao – ignorirao ih je. Kad ga više nitko ne može smisliti – eto SDP-a da mu pruži rame za plakanje.
Puljak – čovjek koji ujedinjuje sve. Protiv sebe.
Ironično je da čovjek koji vodi stranku “Centar” uspijeva ujediniti sve – protiv sebe.
U Splitu ga kritiziraju i bivši saveznici, i vijećnici, i susjedi iz kvarta – samo Hajdaš Dončić ga ne čuje. Ili ne želi čuti. Jer ako se nešto naučilo iz povijesti SDP-a, to je da kad bura krene – najbolje je okrenut leđa buri i čekat da prođe.
A što radi Puljak? Ne komentira. Ne zahvaljuje. Ne komunicira. U najboljoj maniri svoje gradske politike – ponaša se kao da podrška dolazi sama po sebi. Jer zašto bi mijenjao ponašanje kad se i ovako gura dalje?
U Splitu bi rekli: “On ti je ka frižider – kad mu trebaš, otvori te. Kad ne trebaš, zatvori. A pokvari se kad najmanje očekuješ.”
A u Dubrovniku – nula bodova za lojalnost
Da ironija bude potpuna, dok SDP podržava Puljka u Splitu, njegova stranka Centar u Dubrovniku – ne uzvraća istom mjerom. Tamo im SDP-ova kandidatkinja očito nije dovoljno “centristička”. Pa hajdemo glasati protiv HDZ-a, ali samo kad se to nama sviđa. U protivnom, držimo se principa – “principijelno neprincipijelni”.
Kome točno SDP pomaže? Puljku, građanima – ili samo vlastitom strahu?
Dati podršku čovjeku koji vas je cijeli mandat ignorirao zvuči kao recept za emocionalno samouništenje. Ali SDP nije više stranka ideologije – to je stranka preživljavanja. Ako treba, stajat će rame uz rame i s Puljkom, dok god mogu reći da nisu uz HDZ.
Splitski SDP se, međutim, ne miri s time. U kuloarima se sve glasnije šapće o neformalnim istupanjima, bojkotu, pa čak i potpunom rasulu ogranka ako se “centralno naredništvo” ne sabere. Jer čemu onda lokalne organizacije, ako sve odlučuje Zagreb? Možda je sljedeći korak da se glasačima javi direktno iz centrale. Mailom. S potpisom: “Vjerujte nam, znamo bolje od vas.”
Zaključak: Split ne oprašta, a birači još manje
Ova priča nije samo o jednom gradu. Ovo je ogledni primjer kako se lokalna politika guši pod teretom centralnog nerazumijevanja.
Puljak je, prema svemu sudeći, zadnji na listi onih kojima bi splitski SDP volio pomoći. Ali vrh je odlučio drugačije.
A kad se jednom izgubi kontakt s bazom – teško ga je ponovno uspostaviti. Posebno u gradu koji pamti, zamjera i ne zaboravlja tko je bio tu kad je trebalo.
“U Splitu se ne voli po naredbi. A još manje se prašta izdaja pod egidom taktike.”
