Izbori u Vukovaru otvorili su novo poglavlje političke napetosti, no izjave saborskog zastupnika Stipe Mlinarića Ćipea izazvale su iznenađenje i zabrinutost u političkoj javnosti. Umjesto analize razloga poraza, iz DP-a su stigle optužbe koje se temelje na etničkoj pripadnosti glasača i političkoj osveti.
Naime, nakon što je Marijan Pavliček iz Hrvatskih suverenista, u koaliciji s Domino Marija Radića, izabran za novog gradonačelnika Vukovara, Ćipe je ustvrdio da je Pavliček “srpski gradonačelnik”, tvrdeći kako je pobijedio zahvaljujući glasovima birača SDSS-a.
“To je bila osveta SDSS-a za izbacivanje iz vlasti”, rekao je, pokazujući poruke koje navodno dokazuju podršku SDSS-a Pavličeku. Međutim, ovakve izjave predstavljaju ozbiljan iskorak iz okvira odgovorne političke komunikacije i potencijalno narušavaju međunacionalne odnose u jednom od najosjetljivijih gradova u zemlji.
Posebno je zabrinjavajuće što se politička poruka svodi na tvrdnju da glasovi građana različitog etničkog porijekla vrijede manje. Retorika u kojoj se legitimitet izabranog gradonačelnika stavlja pod upitnik zbog podrijetla njegovih birača nije samo opasna, već i duboko antidemokratska.
U pozadini ovakvih istupa čini se da se krije politička nemoć. Poraz Domovinskog pokreta u Vukovaru teško je pao vrhu stranke, a Ćipe ga tumači gotovo isključivo kao posljedicu urote, ne prepoznajući pritom vlastite političke pogreške i raskole unutar stranke.
Napadi na bivše stranačke kolege – Marija Radića, kojeg naziva “podoficirom s Batajnice”, i optužbe o osveti dodatno ukazuju na unutarnju krizu u DP-u. Iako Ćipe tvrdi da izborni rezultat “neće utjecati na poziciju DP-a u Vladi”, realnost je da stranka sve više gubi političku koheziju i vjerodostojnost.
Pozivanje na rušenje spomenika i vrijeđanje političkih protivnika možda izaziva reakcije u određenim krugovima, ali široj javnosti ostavlja dojam političke nezrelosti. Vukovar zaslužuje politički dijalog, a ne podgrijavanje sukoba.
Umjesto izgradnje, javnost je dobila predstavu gubitnika koji traži krivce svuda, osim u vlastitim redovima. A to je, za svaku političku organizaciju, jasan znak – da stvari iznutra ozbiljno ne funkcioniraju.
