Narativi koji su prethodnih mjeseci pratili studentske prosvjede u Srbiji stvarali su osjećaj nade – iskru promjene koja bi zemlju mogla povesti putem stabilnosti, demokracije i europskih vrijednosti. No, ono što se dogodilo na Vidovdan u Beogradu ostavilo je mnoge u šoku i duboko razočarane, osobito u susjedstvu. Jer, umjesto da budu glas progresivnosti, studenti su – čini se – postali glasnici prošlosti.
Mnogi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i šire, s velikim su simpatijama gledali na hrabrost mladih koji su, činilo se, odlučili reći “dosta” autoritarnosti, korupciji i političkom nasilju. U njima su mnogi prepoznavali potencijal za istinsku demokratsku obnovu, koja bi mogla pomaknuti Srbiju s margine prema središtu europske budućnosti.
Ali, umjesto toga, na beogradskim ulicama prštali su govori prepuni mitologije, nacionalizma i klerikalizma, od kojih su mnogi zazvučali kao da su stigli iz ranih 90-ih, a ne iz 2025. godine. Prosvjed koji je trebao biti odgovor na represiju – pretvorio se u platformu za radikalne poruke i historijske frustracije, bez ikakve konstruktivne političke vizije.
Posebno je uznemirujuća bila odluka da se na pozornicu dovede profesor koji promovira knjigu osuđenog ratnog zločinca, što je čin koji se teško može opravdati slobodom govora ili pluralizmom mišljenja. Time su studenti, možda i nesvjesno, poslali poruku koja je izdala očekivanja ne samo vlastitih sugrađana, već i svih onih u regiji koji su ih podržavali.
Razočaranje je duboko. Ne zato što ljudi nisu svjesni kompleksnosti situacije u Srbiji, već zato što su se nadali – možda po prvi put u dugo vremena – da bi promjena mogla doći odozdo, od mladih, iz studentskih krugova koji nisu opterećeni ratovima, podjelama i strahovima prošlosti. Umjesto toga, suočavamo se s mogućnošću da su upravo ti studenti, svjesno ili ne, vratili zemlju nekoliko desetljeća unatrag.
Ako Srbija danas ima potencijal da bude predvodnik demokratskih promjena na Balkanu, tada ovakav rasplet studentskog bunta nije korak naprijed – već jasan signal da društvo i dalje hoda unatrag, pod teretom istih ideologija koje su Europu već jednom pretvorile u bojno polje.
Vrijeme će pokazati je li ovo bio trenutni ispad, taktički pokušaj preotimanja narativa, ili znak dubljeg problema. Ali ono što je sada izvjesno – poverenje mnogih u regiji je poljuljano, a vjera da mladi mogu voditi Srbiju prema građanskom društvu ozbiljno je uzdrmana.
