Saborska sjednica održana neposredno nakon koncerta Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Hipodromu protekla je u znaku žestokih rasprava i ozbiljnih optužbi. Milorad Pupovac iz SDSS-a iskoristio je saborsku govornicu kako bi pohvalio rad državnih i gradskih službi, ali i izrazio zabrinutost zbog toleriranja simbola i poruka koje veličaju ustaški pokret.
“Zašto nije bilo moguće zaštititi ustavne vrijednosti i vrijednosti Europske unije od simbola, poruka, pjesama i pokliča kojima se tijekom i nakon koncerta veličalo pripadnike ustaškog pokreta?”, upitao je Pupovac, jasno aludirajući na kontroverzni pozdrav „Za dom spremni“.
Nastavio je s pitanjem o mogućem utjecaju ovakvih događanja na regionalne odnose, posebno istaknuvši da bi Hrvati izvan Hrvatske mogli trpjeti posljedice. Kao primjer naveo je mogućnost pojačane propagande iz Srbije i jačanje popularnosti srpskih pjevača ekstremnog sadržaja, poput Baje Malog Knindže.
Pupovac je također kritizirao izostanak institucionalne reakcije na uzvikivanje ZDS-a, aludirajući da bi takav izostanak mogao signalizirati dominaciju jedne ideološke struje te marginalizaciju svih onih koji su na koncert gledali s distance ili kritički.
Eksplozivne reakcije iz klupa
Pupovčevo izlaganje naišlo je na žestoke osude, posebno s desnog političkog spektra. Nezavisni zastupnik Josip Jurčević poručio je:
“HOS je pod tim pozdravom ginuo i branio Hrvatsku od ovakvih poput Pupovca.”
Njegovu misao dodatno je proširio Nino Raspudić:
“500 tisuća ustaša u Zagrebu, a nijednom Srbinu nije pala dlaka s glave. A u Srbiji se Srbi premlaćuju – ispada da su sigurniji među ustašama nego među svojima.”
Zastupnik Ivica Baksa također je bio oštar, navodeći da je nikada više Hrvata istjerano iz Srbije i da Pupovac ne bi trebao provocirati.
Pozdrav ‘Za dom spremni’ – izravno s govornice
U nastavku sjednice Damir Biloglav iz stranke DOMiNO dodatno je uzburkao atmosferu pozdravivši izravno s govornice riječima “Za dom spremni”, tvrdeći kako su mladi koji su nazočili koncertu došli zbog domoljublja i veselja, a ne političke poruke:
“Briga nas za vaše priče i stereotipove… Rođeni smo u slobodnoj Hrvatskoj, pjevat ćemo što hoćemo i pozdravljati se kako hoćemo.”
Premda su neki zastupnici odmah zatražili reakciju predsjednika Sabora, Gordan Jandroković je ostao suzdržan, poručivši da nije arbitar te da će građani sami prosuditi tko govori ispravno.
Pokušaj smirivanja strasti
U ime Domovinskog pokreta govorio je Ivica Kukavica, pozivajući sve strane da “spuste tenzije”:
“Ova djeca nisu došla praviti probleme. Došli su zbog onih vrijednosti koje Hrvatsku čine onim što jest.”
Kukavica je posebno istaknuo da pjesma “Bojna Čavoglave” ima simboliku iz ratnog vremena i da tada nije bilo drugih sredstava borbe, nego pjesme koje su dizale moral.
S druge strane, Dušica Radojčić iz stranke Možemo usporedila je izostanak reakcije na ZDS s hipotetskim uzvikom “Sieg Heil” u njemačkom Bundestagu. Kritizirala je predsjednika Sabora zbog ignoriranja te izjave.
Podijeljeno društvo i dvostruke interpretacije
U zaključnim riječima, Jandroković je priznao postojanje dvostruke konotacije pozdrava ZDS – neki ga, rekao je, isključivo vežu uz NDH, dok ga drugi gledaju kroz prizmu Domovinskog rata.
“Osuđujem ustaške insignije i sve što ima veze s NDH, ali također branit ću čast hrvatskih branitelja. Razlike među nama postoje, ali to ne znači da netko slavi NDH.”
U raspravi koja je uslijedila nakon jednog koncerta, otkriveni su slojevi neizgovorenih tenzija i povijesnih rana koje i dalje dijele političku i javnu scenu. Dok jedni upozoravaju na opasnost rehabilitacije ustaške simbolike, drugi vide u ovim napadima negiranje Domovinskog rata i vrijednosti na kojima je izgrađena suvremena Hrvatska. Iako se svi zaklinju u demokraciju, jasno je da su granice slobode izražavanja i dalje predmet dubokog neslaganja – a Sabor ostaje središnje mjesto gdje se te razlike javno iznose, često bez konsenzusa.
