Ako ste ikada pogledali oko sebe u javnom prostoru, šanse su velike da ste svjedočili jednom specifičnom – i pomalo nelagodnom – prizoru: muškarci koji s nevjerojatnom učestalošću drže ruke u hlačama. I ne, ne govorimo o povremenom “provjeravanju situacije”, već o konzistentnoj, svakodnevnoj pojavi koja se javlja u svim dobnim skupinama.
Prema istraživanju iz 2021. koje je prenio LADBible, prosječan muškarac to učini sedam puta dnevno, dok je četvrtina ispitanika priznala da to čini više od 10 puta. Jedan je otišao i dalje – priznavši da mu se ruke ondje nađu više od 50 puta dnevno. Iako bi bilo poželjno da potom koriste sapun i vodu, znamo da to nije uvijek slučaj.
Pa što se zapravo događa? Znanstvenici i stručnjaci za govor tijela imaju nekoliko ozbiljnih (i zanimljivih) teorija.
1. Samo-smirivanje i biokemija mozga
Martin Brooks, stručnjak za govor tijela, ističe da se radi o “umirujućem ponašanju”. Naime, fizički kontakt sa samim sobom – osobito u osjetljivim dijelovima – može potaknuti lučenje oksitocina, poznatog kao “hormon ljubavi”. Taj hormon stvara osjećaj ugode, sigurnosti i smanjuje stres.
Drugim riječima, kad su pod stresom, muškarci instinktivno posežu za ovim refleksom kako bi se emocionalno stabilizirali – iako to često zbunjuje ili neugodno iznenadi njihove sugovornike.
2. Simbol moći i izražavanje identiteta
Brooks dalje navodi da ova navika, iako nesvjesna, ponekad djeluje kao signal samopouzdanja ili muževnosti. U svijetu gdje se identitet sve više izražava neverbalno, mladići mogu koristiti ovaj gest kao podsjetnik na svoju seksualnost ili dominaciju.
Kako sam Brooks kaže: “To je podsjetnik: ‘Ovo mi je na pameti’ – nešto poput nesvjesnog signala kontrole i prisutnosti.”
3. Otpornost na norme i društveni bunt
Za neke mlade ljude, ovakvo ponašanje je svjestan čin otpora društvenim pravilima. Brooks uspoređuje to s ranijim generacijama koje su pušile ili nosile neobične frizure kako bi izazvale reakciju: “Danas bunt dolazi u suptilnijim, ali jednako provokativnim oblicima.”
4. Posljedice pandemije i nova (ne)pravila ponašanja
Darren Stanton, bivši policajac i stručnjak za govor tijela, primjećuje da je nakon pandemije došlo do velikih promjena u društvenim normama. Od ljudi koji šetaju trgovinom u pidžami, do onih koji puštaju glazbu bez slušalica – javna i privatna ponašanja sve se više preklapaju.
“Granice između onoga što je prihvatljivo kod kuće i u javnosti počele su se brisati,” navodi Stanton. U tom kontekstu, ni rukovanje „tamo dolje“ više nije tabu kao što je nekad bilo.
Iako većini ljudi ovakvo ponašanje izgleda kao čudan ili neprimjeren refleks, stručnjaci ističu da iza toga stoje kompleksni psihološki i društveni mehanizmi. Od oslobađanja stresa, izražavanja identiteta, do promjena u društvenim navikama – ruka u hlačama nije samo vizualna bizarnost već i znak vremena u kojem živimo.
U konačnici, ako se ta potreba već ne može obuzdati, barem neka bude rezervirana za privatne prostore – i u blizini sapuna i slavine. I svi ćemo biti malo zahvalniji.
