Snimka s jednog beogradskog bazena na kojoj se u pozadini čuje pjesma “Pijem dušo” Marka Perkovića Thompsona izazvala je pravu buru reakcija na društvenim mrežama. Video je objavljen na platformi X (bivšem Twitteru), uz natpis:
“Thompson na Košutnjaku, Pijem dušo”,
što je odmah izazvalo sumnje – je li riječ o montaži, AI obradi ili autentičnom trenutku.
Autor snimke, međutim, u komentarima uporno tvrdi kako je sve stvarno:
“Dopala im se pesma, a ne znaju ko peva”, poručio je u odgovoru korisnicima.
Iako je pjesma ljubavne tematike, neizbježno je da Thompsonovo ime nosi i određeni politički kontekst, što je dodatno podijelilo publiku.
Što kaže beogradska publika?
Komentari su, očekivano, različiti i emocionalno nabijeni. Jedni s pohvalama:
“Pesma je vrhunska, na stranu ko je izvodi. A verujem da na bazenu niko živ nije znao da on to peva.”
Drugi su pak analizirali diskografiju:
“Sem jedne do dve pesme sa nazovi ratnom tematikom, ostale su vrh i mogu se slušati svuda.”
Bilo je i onih koji su otišli korak dalje:
“Ja uvek govorim koliko su Srbi glup narod – ovde bi Tompson napunio dve arene minimum”,
dok se jedan korisnik usporedio i s domaćim izvođačima:
“Na prvu zvuči bolje nego bilo šta od našeg zvaničnog kantautora Mindže.”
Reakcije iz Hrvatske
Snimku su komentirali i Hrvati, većinom s dozom ironije i podrške:
“Ako ja slušam Boru Čorbu, ne vidim zašto u Srbiji ne bi slušali Thompsona. Bravo komšije, i borimo se protiv nakaradne EU.”
Ali nije svima bilo zabavno…
Naravno, pojavili su se i komentari izrazitog negodovanja:
“Zamisli debila, ne bih ušao u bazen da mi netko plati.”
Drugi su išli i korak dalje u pesimizmu:
“Niti je ovo država, makar u tragovima, niti smo mi narod. Put bez povratka.”
O čemu govori pjesma “Pijem dušo”?
Riječ je o baladi s albuma “Vjetre s Dinare” iz 1998. godine, koja se po tematici u potpunosti razlikuje od politički obojenih pjesama s kojima se Thompson često povezuje. U pjesmi dominira ljubavna patetika i motivi tuge, sjećanja i gubitka. U tekstu se pjeva o nepreboljenoj ljubavi, prolaznosti i emocionalnom bolu – elementi koji lako prelaze granice i rezoniraju i s publikom s druge strane.
Stihovi govore:
“Pijem, dušo, ne prestajem, pijem zbog tebe / Zadnji put se tješim čašom gorke sudbine…”
i time se jasno distanciraju od bilo kakvih nacionalnih narativa.
Zaključno, snimka pjesme s beogradskog bazena otvorila je pitanje – može li se glazba istinski odvojiti od izvođača i političke prošlosti? Dok jedni tvrde da dobra pjesma nema granice, drugi upozoravaju kako su simboli i kontekst i dalje važni. No jedno je sigurno – pjesma “Pijem dušo” izazvala je reakciju, a Thompson se, možda nesvjesno, ponovno našao u središtu regionalne rasprave.
