Pjevala četnicima u Vukovaru, a danas pretražuje smeće: životni krah turbo-folk zvijezde

Nada Topčagić, turbo-folk pjevačica čije ime u Hrvatskoj i dalje izaziva ogorčenje, ostat će zapamćena ne po glazbi nego po sramotnim prizorima iz Vukovara 1991. godine. Samo nekoliko dana nakon masakra i pada grada, zajedno s Erom Ojdanićem pjevala je i zabavljala četnike, dok je iz sveg glasa uzvikivala „Živjela Velika Srbija“. Snimke tih trenutaka i danas kruže internetom i podsjetnik su na bešćutnost i nepoštivanje žrtava.

Sramotna obrana bez uvjerljivosti

Kasnije je tvrdila da je na nastup bila „natjerana“, no upravo su snimke najbolji dokaz da se radilo o svjesnom i dobrovoljnom sudjelovanju u slavlju agresora. Opravdanja nisu promijenila percepciju javnosti u Hrvatskoj – za mnoge će zauvijek ostati lice koje je u najtežim trenucima Vukovaraca pjevalo onima koji su grad razorili.

Od Sanrema do kontejnera – kontrast licemjerja

Godinama kasnije, kada je Zlatan Ibrahimović na festivalu u Sanremu izašao na pozornicu uz njezinu pjesmu „Jutro je“, Topčagić je nakratko osjetila svjetla reflektora. No, njezin pad bio je jednako brz kao i povratak u medijske stupce – ovoga puta kroz prizore kako sa suprugom pretražuje kontejnere u Beogradu. Sama priznaje da skuplja stvari „kako bi preživjela od male mirovine“, iako mediji istodobno otkrivaju da posjeduje nekretnine u Crnoj Gori, Starim Banovcima i Beogradu.

Neodgovorna retorika i samoproglašena „zvijezda“

Unatoč svemu, Topčagić i dalje tvrdi da je „najveća zvijezda ovih prostora“ i da nije nimalo skromna. Takva samouvjerenost u potpunom je raskoraku s realnošću njezina života, ali i s posljedicama njezinih postupaka. Umjesto da pokaže kajanje, ona i dalje gradi mit o vlastitoj veličini, dok ju stvarnost demantira na najgrublji način.

Životna lekcija na krivom primjeru

Priča o Nadi Topčagić nije samo podsjetnik na sramotno pjevanje pred četnicima, već i ogledalo estradne površnosti u kojoj se zvijezde uzdižu preko noći, a zatim završavaju u potrazi za hranom pored kontejnera. Javnost teško može zaboraviti ono što se događalo u Vukovaru, a prizori današnjeg siromaštva ne mogu izbrisati tragove prošlosti.