Novi kalendar cijepljenja: školarci dobivaju dvije dodatne doze

Prema odluci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), od školske godine 2025./2026. uvode se dva dodatna docjepljivanja protiv difterije, tetanusa i hripavca za djecu školske dobi. Promjena dolazi nakon nedavne epidemije hripavca i porasta slučajeva difterije u Europskoj uniji.


Zašto su potrebna dodatna docjepljivanja

Stručnjaci ističu da imunost stečena cijepljenjem protiv hripavca s vremenom slabi. Upravo zato se uvode docjepljivanja u kasnijoj dobi kako bi se osigurala zaštita tijekom školovanja. Time se istodobno jača otpornost na tetanus, koji može postati prijetnja u slučaju ozljeda.

U Hrvatskoj je u obveznom programu cijepljenja zaštita od jedanaest bolesti: tuberkuloze, difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize, infekcija izazvanih Haemofilusom influenzae tipa b, hepatitisa B, ospica, zaušnjaka, rubele i pneumokokne bolesti. Za neka cjepiva potrebne su višekratne doze kako bi se postigla dovoljna razina antitijela.


Kako izgleda novi program

Novi Trogodišnji program cijepljenja (2025.–2027.) predviđa dodatna docjepljivanja upravo zbog epidemioloških rizika. Cjepiva iz obveznog programa su besplatna, a liječnici prije svake doze provjeravaju postoje li privremene ili trajne kontraindikacije.

Ako dijete ima privremenu prepreku, primjerice povišenu temperaturu, cijepljenje se odgađa. Kod trajnih kontraindikacija, poput ozbiljne alergije ili teške reakcije na prethodnu dozu, izdaje se potvrda o nemogućnosti cijepljenja.


Pad procijepljenosti i moguća opasnost

HZJZ upozorava da je procijepljenost posljednjih godina niža od optimalne za kolektivni imunitet. Nakon stabilnih rezultata do 2011., obuhvat je počeo padati i tek se 2018. zaustavio. Od tada nema značajnijih pomaka.

Podaci pokazuju da su stope cijepljenja niže na jugu, a više na sjeveru zemlje. Ako se negativan trend nastavi, postoji rizik od povratka epidemija bolesti protiv kojih cijepljenje štiti.


Uloga roditelja i važnost provjerenih informacija

Iz HZJZ-a poručuju da roditelji moraju imati pristup pouzdanim i stručnim informacijama, prije svega od pedijatara i epidemiologa. Na internetu se lako mogu pronaći neprovjereni izvori koji djeluju uvjerljivo, što može dovesti do odgađanja ili odbijanja cijepljenja.

Iako recentno istraživanje stavova roditelja nije provedeno, podaci pokazuju da udio onih koji odbijaju ili odgađaju cijepljenje nije značajno rastao u posljednjih nekoliko godina.