Matica hrvatska uputila je otvoreno pismo zastupnicima Gradske skupštine Grada Zagreba s pozivom da ne podrže preimenovanje Ulice Filipa Lukasa. U pismu se naglašava znanstveni i kulturni doprinos dugogodišnjeg predsjednika Matice, koji je organizaciju vodio od 1928. do 1945.
Gradska skupština 16. listopada raspravljat će o preimenovanju četiriju ulica u naselju Ivanja Reka. Prema obrazloženju inicijatora iz platforme Možemo, riječ je o osobama “koje se povezuju s ustaškim dužnosnicima ili simpatizerima”. Ulica Filipa Lukasa našla se u fokusu javnosti kao najspornija točka prijedloga.
Tko je bio Filip Lukas i zašto je važan u hrvatskoj kulturi?
Filip Lukas (Kaštel Stari, 1871. – Rim, 1958.) bio je geograf, povjesničar, kulturni djelatnik i teolog, a u javnosti često percipiran i kao geopolitičar te starčevićanski intelektualac. U Matici hrvatskoj obnašao je niz dužnosti, da bi 20. svibnja 1928. postao predsjednik, funkciju koju je obnašao do 1945. (uz tromjesečni prekid 1941.). U Maticinoj evidenciji uz njegovo ime stoji opis: “Geograf, povjesničar i teolog. Napisao više od 170 geografskih i znanstvenih radova te 12 knjiga”.
U obrazovanju i javnom djelovanju ostavio je trag kao profesor ekonomske geografije i povijesti te rektor Ekonomsko-komercijalne visoke škole u Zagrebu (danas Ekonomski fakultet). Radio je u Dubrovniku, na Sušaku i u Zagrebu, a jedno je vrijeme vodio i Trgovačku akademiju u Rijeci.
Podjele oko interpretacije: politika, rat i odnos prema režimima
Lukasovo ime u suvremenim raspravama često se veže uz NDH. Dio medija i političara opisuje ga negativno, dok drugi autori ističu da “nikada nije pripadao Ustaškoj organizaciji ili ustaškom pokretu” te da je prema Paveliću i ustaškom režimu izražavao animozitet. Kao čelnik Matice hrvatske, 3. svibnja 1941. na audijenciji je kritizirao Rimske ugovore i upozorio Antu Pavelića da ih ne potpisuje zbog štetnosti za hrvatski teritorij. Poznato je i da je odbijao pojedine počasti, uključujući visoko odlikovanje potkraj NDH.
Istodobno, povijesni izvori bilježe da je podržao uspostavu hrvatske države 1941., ali je, sukladno vlastitim stajalištima, podupirao ono što je smatrao dobrim, a kritizirao ono što je smatrao lošim. Nakon rata emigrirao je u Austriju, potom u Italiju; osuđen je u odsutnosti 1945., a presuda mu je poništena 2017.
Prije i poslije 1941.: od jugoslavenskog pitanja do hrvatske samostalnosti
Potkraj Prvoga svjetskog rata Lukas se zauzimao za jugoslavensko ujedinjenje iz, kako se navodi, zabrinutosti zbog njemačkog širenja, pritom naglašavajući posebnost hrvatskih zemalja. Nakon 1930., osobito krajem 30-ih godina, zauzimao se za punu hrvatsku samostalnost i opirao se integralnom jugoslavenstvu. O položaju Matice hrvatske u međuratnom razdoblju Vladko Maček je 1935. zapisao da je “jedina bila odvažna oduprijeti se režimu”.
U intelektualnim raspravama Lukas se razilazio s dijelom HSS-a, ne prihvaćajući koncept “seljačke nacije”; smatrao je da narodnu cjelinu čine svi staleži. Sukobi su kulminirali uvođenjem komesarijata u Maticu hrvatsku 11. siječnja 1941., što je izazvalo otvorena pisma i oštre polemike s tadašnjom banskom upravom.
Citati koji se često navode
U prosincu 1944. na Glavnoj skupštini Matice hrvatske Lukas je, uz ostalo, iznio i stav: “Hrvati i Srbi su dva izgrađena i posebna naroda, pa neka svaki od njih na svome poviestnom i životnom prostoru upravlja svojom sudbinom i stvara u svome duhu kulturna dobra”. U poslijeratnim tekstovima zapisao je i vlastitu distancu od ustaškog pokreta, navodeći da nije bio ustaša, nego zagovornik samostalne hrvatske države.
Izdavački i znanstveni trag
Lukas je autor i urednik više od 170 radova i 12 knjiga, među njima Gospodarska/Ekonomska geografija, Geografija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije Kraljevine Jugoslavije), Problem hrvatske kulture, Zemljopis Nezavisne Države Hrvatske (suautor Nikola Perišić), Hrvatski narod i hrvatska državna misao te niz ogleda u Hrvatskoj reviji. Bio je član uredništva Hrvatske enciklopedije Mate Ujevića (1941.–1945.) i urednik Minervina svjetskog atlasa (1938.).
Što konkretno predlaže gradska većina i što traži Matica hrvatska
Prijedlog gradske većine predviđa preimenovanje četiriju ulica u Ivanjoj Reki, među kojima je i Ulica Filipa Lukasa. U obrazloženju se osobe dovode u vezu s razdobljem NDH i označavaju kao one “koje se povezuju s ustaškim dužnosnicima ili simpatizerima”. Matica hrvatska, nasuprot tomu, u pismu zastupnicima ističe Lukasov znanstveni profil i urednički rad, smatrajući da je riječ o “selektivnoj interpretaciji biografije” koja zanemaruje javne kritike Rimskih ugovora i dokumentirani sukob s Pavelićevom politikom.
Sljedeći koraci u proceduri
O preimenovanju će se odlučivati na sjednici 16. listopada. Uoči rasprave, odbori Skupštine razmotrit će pravne i komunalne aspekte (troškove promjene adresa, dokumenata i signalizacije) te javne primjedbe građana i udruga. Matica hrvatska najavila je da će zastupnicima dostaviti dodatnu dokumentaciju, a gradska uprava poručuje da se proces vodi prema važećim kriterijima i pravilnicima.
Kontekst: imenovanje ulica i kriteriji sjećanja
Prijepori oko imenovanja i preimenovanja ulica učestali su posljednjih godina, s naglašenim nastojanjima da se toponimija uskladi s demokratskim standardima i osudom totalitarnih režima. Stručnjaci za memorijalne politike upozoravaju da su tumačenja biografija nerijetko selektivna, te pozivaju na širu, dokumentiranu raspravu prije donošenja odluka.
Za ovu je odluku ključna skupštinska većina i eventualne amandmanske intervencije. O ishodu glasanja i mogućim izmjenama prijedloga javnost će biti obaviještena nakon sjednice.
