U popularnoj Facebook grupi “Balkanci u Njemačkoj”, gdje se svakodnevno dijele iskustva naših ljudi koji su se odselili trbuhom za kruhom, ovih se dana rasplamsala žustra rasprava. Povod je objava jednog Hrvata koji već osam godina živi u Njemačkoj, a koji je – kako sam kaže – odlučio “progovoriti bez filtera” o stvarnom životu na Zapadu.
Njegov dugačak i ogorčen post ubrzo je postao viralan, prikupivši na stotine komentara i reakcija, jer su se mnogi u njegovim riječima – prepoznali. Autor je odmah naglasio da piše “iz vlastitog iskustva”, i da je razočaran time kako se Njemačka prikazuje kao zemlja blagostanja i reda, dok je, po njegovim riječima, “stvarnost puno surovija”.
“Možda je samo financijski dio bolji, ali nije ni to toliko drastična razlika jer su ovdje i troškovi veliki”, započeo je svoj post, a potom se osvrnuo na ono što ga najviše smeta – hranu, posao i stanovanje.
“Hrana im je industrijski otpad, a meso ima okus plastike”
U objavi koja se munjevito proširila grupom, autor je najviše kritizirao kvalitetu hrane u Njemačkoj, nazvavši je “katastrofalnom” i “nezdravom”.
“Hrana u Njemačkoj je loša. Ne vjerujem da postoji država u Europi koja više truje svoje građane. Okus mesa kao da žvačem plastiku. Zemlja koja nema svoju nacionalnu kuhinju, čemu se može nadati? Njihov kulinarski vrhunac je ‘fertige pizza’ od tri eura ili bratwurst s jeftinog kuhala iz Lidla”, napisao je.
U komentarima su mu se pridružili brojni članovi, posebno oni koji su spomenuli plastični okus povrća, smrznuto meso i voće bez mirisa. Jedna korisnica dodala je:
“Paradajz plastičan, krastavac se zacrni već sutradan, meso smrznuto – najčešće argentinsko. To sam primijetila odmah.”
“Radimo kao robovi, sve se mjeri u minutama”
Nakon hrane, autor je u objavi kritizirao radne uvjete, tvrdeći da su radnici s Balkana u Njemačkoj “moderni robovi”.
“Ne znam može li itko biti zadovoljan na poslu gdje si u osnovi samo broj. Posvuda digitalna kontrola, pauza se mjeri u minutu, a radnika uvijek fali. Nijemci su na bolovanju, a mi radimo za troje. Od nas se očekuje da šutimo, sagnemo kičmu i kimamo glavom bez pitanja.”
Njegova objava izazvala je podijeljene reakcije. Neki su tvrdili da pretjeruje, dok su drugi potvrdili da u mnogim tvrtkama i tvornicama vrijede ista pravila. Jedan korisnik mu je poručio:
“Ako ti je toliko loše, zašto si još uvijek tu? Nitko te ne drži, spakiraj kofere i vrati se.”
No bilo je i onih koji su razumjeli njegovu frustraciju:
“Svi mi koji smo tu znamo o čemu govori. Sustav funkcionira, ali je hladan. Kad si stranac, uvijek ostaješ korak iza.”
“Plaćaš pola plaće za stan, a cijene lete u nebo”
Kao treći i najteži problem, autor navodi – stanovanje.
“Dolazimo iz krajeva gdje većina ima svoje kuće, a ovdje si do smrti podstanar. Plaćaš stanarinu koja pojede pola plaće, a garsonijera od 31 kvadrat u blizini Freiburga košta 430 tisuća eura.”
Naveo je i razliku u mentalitetu, tvrdeći da je “u Njemačkoj sve podređeno novcu” te da ljudi “djecu šalju u staračke domove čim više nisu radno sposobni”.
“Država razgrađuje obitelj, djecu u vrtiću uče da preispituju spol i da mogu birati što žele biti. Da sam znao prije osam godina da je ovo Njemačka, nikad ne bih došao”, dodao je.
Rasprava koja je podijelila iseljenike
Njegova objava izazvala je živu raspravu među tisućama članova grupe. Jedni su mu zahvaljivali što je “napisao ono što mnogi misle, ali šute”, dok su drugi isticali da se život u Njemačkoj ne može mjeriti istim metrom.
“Njemačka je ogroman pojam. Nije isto živjeti u centru Münchena za 800 eura i u manjem mjestu gdje imaš svoj mir i kuću. Sve ovisi gdje si i što radiš”, napisao je jedan član.
Drugi su pak pokušali ublažiti ton rasprave, ističući da život vani nosi i prednosti:
“Ovdje mogu kupiti bolju hranu nego doma, radim u struci, gradimo kuću, djeca imaju bolje mogućnosti. Sve se može kad hoćeš raditi.”
Jedan dugogodišnji iseljenik zaključio je:
“Radio sam i u Nizozemskoj, gazda je mjerio pauzu u minutu. Sad znam svoja prava, ali bez obitelji i prijatelja – dani su isti, život prolazi brzo.”
U moru komentara, jedan se posebno izdvojio:
“Njemačka vas zadrži na legalan način. Nakon prve plaće možeš uzeti auto na kredit od 30 tisuća eura, s drugom keš kredit – i eto sigurnog radnika na sedam godina. Sustav vas elegantno veže.”
Rasprava se nastavlja i danima kasnije – između onih koji tvrde da Njemačka nije zemlja snova i onih koji ustraju da je “uređena, ali zahtjevna”.
Objava, koja je potaknula lavinu reakcija, postala je ogledalo podijeljenog iskustva balkanskih iseljenika, između nostalgije i realnosti.
