Dok se broj blokiranih građana smanjuje, ukupni dug ponovno raste. Najveći dio tereta ne nose mali dužnici, nego tek šačica ljudi s ogromnim iznosima. Jedan slučaj posebno odskače.
Mali broj ljudi drži većinu duga
Podaci koje je iznijela članica Uprave Fine Vinka Ilak pokazuju kako slika zaduženosti građana nije onakva kakvom se često prikazuje. Ukupan dug blokiranih građana danas iznosi oko 3 milijarde eura, a ne 4,2 milijarde kako se ranije navodilo.
Istaknula je i trend kretanja duga kroz godine. “Točan broj je da je danas dug oko 3 milijarde eura. Ako gledamo unatrag, 2017. godine bio je gotovo 6 milijardi eura, a nakon vladinih mjera pao je na oko 2,5 milijarde”, navela je u HTV-ovoj emisiji “Studio 4”
Iako se činilo da se situacija stabilizirala, posljednji podaci pokazuju blagi rast. “U 2026. u odnosu na početak 2025. dug je porastao za oko 3,8 posto, ali je broj blokiranih pao”, naglasila je Ilak.
Posebno se ističe struktura duga. Tek 0,7 posto dužnika, odnosno 1473 građana, drži čak 1,6 milijardi eura, što je više od polovice ukupnog iznosa. To znači da ostatak, gotovo 196 tisuća ljudi, dijeli preostali dio duga.
Rekorder je umirovljenik s nevjerojatnim iznosom
Među dužnicima se izdvaja jedan slučaj koji privlači pažnju. Riječ je o umirovljeniku čiji dug doseže oko 118 milijuna eura.
Na pitanje kako je moguće da pojedinac ima tako velik dug, Ilak je objasnila: “Riječ je uglavnom o bivšim poduzetnicima i vlasnicima tvrtki koji su jamčili za obveze. Prosječan građanin ne može se zadužiti za takve iznose.”
Ovakvi primjeri potvrđuju da najveći dio ukupnog duga ne dolazi od građana s malim primanjima, nego od specifične skupine ljudi s poslovnom prošlošću.
Broj blokiranih pada, ali problem ostaje širi
Prema podacima Fine, broj blokiranih građana značajno je smanjen. Prije mjera iz 2018. bilo ih je 323 tisuće, dok ih je danas oko 197 tisuća.
Unatoč tome, predsjednik udruge Padobran Igor Škrgatić upozorava da blokada računa nije jedini problem. “Pokušavam uvesti pojam prezaduženih, jer blokirani su samo jedan dio problema. Postoje ovrhe kod poslodavaca i na mirovinama koje nisu u potpunosti obuhvaćene statistikama”, istaknuo je.
Dodaje i kako se u praksi susreću s drugačijim slučajevima: “Nama dolaze ljudi kojima se dogodio život. Ušli su u dugove zbog objektivnih okolnosti i imaju potencijal da ih riješe kroz restrukturiranje ili osobni stečaj.”
Neaktivne ovrhe skrivaju stvarni dug
Dodatni problem predstavljaju tzv. neaktivne ovrhe. Kada tri godine nema naplate i šest mjeseci nema aktivnosti, ovrha se deaktivira, ali dug i dalje postoji.
To često dovodi do novog vala blokada. Kada se osoba odblokira, vjerovnici ponovno pokreću postupke. “Zato je važno gledati i taj dio duga kod konsolidacije”, upozorio je Škrgatić.
Jednostavni stečaj nije trajno rješenje
Fina provodi i institut jednostavnog stečaja, ali njegova učinkovitost je ograničena. Namijenjen je dugovima do 2654 eura, a do sada je provedeno oko 55 tisuća postupaka.
Ilak pojašnjava: “To nije pravi stečaj, nego svojevrsni flaster.”
Problem je što se dužnici često ponovno nađu u blokadi. “Kod jednostavnog stečaja dužnik se oslobađa samo dijela obveza, pa mu često ostanu drugi dugovi. Zato se vrlo lako ponovno blokira”, priznala je.
Podaci pokazuju da je od oko 50 tisuća postupaka, čak 22 tisuće ljudi ponovno završilo u blokadi.
Osobni stečaj rijetko se koristi
Za razliku od jednostavnog, redovni stečaj potrošača obuhvaća sve dugove. Međutim, mali broj građana odlučuje se na taj korak.
“Broj je malen, dvoznamenkast godišnje, jer zahtijeva aktivnost dužnika, prikupljanje dokumentacije i odlazak na sud. Mnogi nisu dovoljno informirani ili se boje stigme”, rekla je Ilak.
Škrgatić dodatno objašnjava razloge: “Ljudi imaju otpor prema birokraciji i pravosuđu. Ne vjeruju da će im se dugovi zaista otpisati. Ako se ide u osobni stečaj, nekretnine se moraju unovčiti. To je glavni razlog zašto ljudi izbjegavaju taj postupak.”
Koliko građani zapravo duguju i kome
Prosječan dug iznosi 7247 eura, dok je medijan znatno niži i iznosi 2239 eura, što znači da polovica građana duguje manje od tog iznosa.
Najveći dio duga odnosi se na banke i financijski sektor, dok se najčešće dugovanja pojavljuju prema telekomunikacijskim tvrtkama. Država se javlja kao vjerovnik uglavnom kroz kazne i pristojbe, dok su porezni dugovi rjeđi.
Škrgatić upozorava na osjetljivost građana: “Dvije tisuće eura duga za mnoge je ogroman novac. Dovoljno je malo da netko iz stabilne situacije padne u siromaštvo. Na to utječu globalni čimbenici, inflacija, rast cijena energenata i ograničenja kreditiranja guraju ljude prema prezaduženosti.”
