Nogometna javnost Bosne i Hercegovine na nogama je nakon izjave mladog napadača Dženana Pejčinovića, koji je u razgovoru za službene kanale Wolfsburga otvoreno rekao da mu je Njemačka jedini cilj.
Njegove riječi odjeknule su poput bombe u sportskim krugovima, a reakcije navijača u BiH kreću se od razočaranja do bijesa.
Talent koji su svi željeli
Rođen u Münchenu 2005. godine, s crnogorskim korijenima, Dženan Pejčinović je nogomet počeo igrati u omladinskom pogonu Bayerna, gdje su ga treneri rano prepoznali kao iznimnog napadača.
Nakon prelaska u Augsburg, njegov uspon bio je munjevit — 2022. godine Wolfsburg ga je otkupio za 1,25 milijuna eura, i to dok je još bio maloljetan.
Zbog visine, snage i iznimnog osjećaja za gol, suigrači su ga prozvali “novi Džeko”. U sezoni 2025./2026. igra na posudbi u Fortuni iz Düsseldorfa, gdje se već upisao u listu strijelaca i postao jedan od najzapaženijih mladih igrača Bundeslige.
Impresivna statistika i nagli zaokret
Pejčinović je reprezentativnu karijeru počeo u U15 selekciji Crne Gore, no vrlo brzo je prešao pod okrilje Njemačkog nogometnog saveza (DFB).
Od tada je nastupio za sve uzraste — od U16 do U20 reprezentacije Njemačke — i u 40 nastupa postigao nevjerojatnih 39 pogodaka.
U kolovozu 2025. godine dobio je i poziv u U21 reprezentaciju Njemačke, što je označilo vrhunac njegove mlade karijere.
No upravo je taj uspjeh bio okidač za emotivne reakcije u Bosni i Hercegovini, gdje su ga mnogi vidjeli kao budućeg nasljednika Edina Džeke.
Nada da će jednoga dana nositi dres s ljiljanima ugasila se u jednom trenutku — s njegovom izjavom koja je sve promijenila.
Izjava koja je izazvala buru
U intervjuu za službenu stranicu Wolfsburga, Pejčinović je otvoreno rekao:
“Moj dugoročni cilj je jasan. Želim igrati za njemačku reprezentaciju. Ako u nekom trenutku ne budem dovoljno dobar, što bi se moglo dogoditi, onda ću ponovo razmisliti o tome da možda igram za Crnu Goru ili Bosnu.”
Ta je rečenica izazvala lavinu reakcija u BiH.
Navijači su njegovu izjavu doživjeli kao “nož u leđa” zemlji koja je u njemu vidjela simbol nove generacije.
Mnogi ističu da nije problem što je izabrao Njemačku — već način na koji je Bosnu i Hercegovinu degradirao na razinu “rezervne opcije”.
U komentarima na društvenim mrežama prevladava osjećaj razočaranja:
“Nitko mu ne brani da igra za Njemačku, ali način na koji govori o Bosni pokazuje koliko mu malo znači,” napisao je jedan navijač.
“To nije profesionalizam, to je hladna kalkulacija,” dodao je drugi.
Usporedbe s drugima i simbolika odluke
Pejčinovićev potez dolazi u trenutku kad se sve više mladih igrača s dvojnim državljanstvom odlučuje za dres svojih predaka.
Esmir Bajraktarević, primjerice, izabrao je BiH ispred SAD-a i time stekao status nacionalnog heroja među navijačima.
Takve odluke često imaju emocionalnu težinu, a u očima javnosti predstavljaju povezanost i ponos prema zemlji svojih korijena.
Pejčinovićev izbor, naprotiv, djeluje proračunato — profesionalno opravdan, ali bez sentimentalne dimenzije.
Njegove riječi da će “možda razmisliti” o Bosni ako ne uspije u Njemačkoj doživljene su kao poniženje, osobito u trenutku kad se reprezentacija BiH bori da povrati vjeru u domaći nogomet.
Put prema vrhu Bundeslige
Unatoč kritikama, Pejčinovićev sportski put ostaje impresivan.
U Wolfsburgu ga smatraju jednim od najperspektivnijih mladih napadača u Njemačkoj, a treneri u Fortuni opisuju ga kao “discipliniranog, zrelog i mentalno jakog igrača”.
Njegov je san, kako je sam rekao, “dres seniorske reprezentacije Njemačke i borba za mjesto uz Havertza i Füllkruga”.
Navijači u Bosni i Hercegovini, međutim, teško će mu oprostiti ton kojim je odbio njihovu reprezentaciju.
Za njih će Pejčinović zauvijek ostati veliki talent koji je odabrao pogrešnu stranu emocije, a njegova izjava bit će podsjetnik da u nogometu — baš kao i u životu — riječi ponekad bole više od poraza.
