Rusija je 2024. godine prvi put u povijesti upotrijebila balističku raketu srednjeg dometa Orešnik u napadu na ukrajinsku regiju Dnipro. U Moskvi je Vladimir Putin na svečanosti potvrdio da je „počela serijska proizvodnja“ ove hipersonične rakete sposobne nositi nuklearnu bojevu glavu, čime je dodatno naglašen smjer ruskog vojnotehnološkog razvoja.
Istodobno je ruski predsjednik dodijelio državne nagrade razvojnim timovima krstareće rakete Burevestnik i podvodnog torpeda Posejdon, opisujući ih kao oružja „povijesne važnosti za Rusiju i cijelo 21. stoljeće“. U govoru je izdvojio doseg: „Što se tiče dometa leta, Burevestnik je nadmašio sve poznate raketne sustave na svijetu“, uz tvrdnju da je, prema Kremlju, 26. listopada raketa preletjela 14.000 kilometara u 15 sati, a dva dana kasnije testiran je i Posejdon, oružje koje može nositi nuklearnu bojevu glavu.
Iako Burevestnik i Posejdon nisu novi – Putin ih je prvi put predstavio 2018., a Burevestnik je navodno uspješno testiran 2023. – aktualne poruke uklapaju se u strategiju pritiska i odvraćanja, s fokusom na Sjedinjene Države i rat u Ukrajini. Analitičari poručuju da se radi o političko-psihološkom signaliziranju: demonstraciji dometa, izdržljivosti i potencijalne otpornosti na sustave proturaketne obrane.
U istom kontekstu spominje se i pojačana napetost Moskva–Washington. Prema navodima izvornog teksta, američki predsjednik Donald Trump proteklog je mjeseca uveo sankcije dvama ruskim naftnim divovima, otkazao planirani summit s Putinom u Mađarskoj te naredio nastavak američkih nuklearnih testova, pravdajući to „aktivnostima drugih zemalja“. Izvješće CSIS-a objavljeno istoga dana upozorava da Rusija naglašavanjem dometâ i neuhvatljivosti svojih sustava šalje poruku SAD-u, a ne samo Ukrajini. U raspravu je uključen i navodni plan izgradnje američkog proturaketnog štita „Zlatna kupola“, pri čemu je Kremlj više puta isticao da „Burevestnik” i „Posejdon” mogu zaobići bilo koji sustav raketne obrane.
Putin je istaknuo da Rusija „nikome ne prijeti“ te da se razvoj spomenutih sustava provodi u sklopu „davno najavljenih programa“: „Kao i sve druge nuklearne sile, mi jačamo svoj strateški potencijal.“ Analitički osvrti to tumače kao kampanju psihološkog pritiska u trenutku kada Washington pokušava prisiliti Moskvu na pregovore o okončanju rata u Ukrajini.
Dodatnu dimenziju donosi poljski premijer Donald Tusk koji upozorava da bi hipersonične balističke rakete Orešnik, ako budu raspoređene u Bjelorusiji ili Kalinjingradu, mogle dosegnuti europske prijestolnice, uključujući London. „Prijetnja je globalna i univerzalna, prije svega zbog tehnologije“, rekao je Tusk, uz napomenu da su Poljska i druge zemlje izložene masovnim kibernetičkim napadima na željeznice i bolnice. „Ne možete živjeti u iluziji da ste predaleko od rata, da je to samo problem Ukrajine ili Poljske.“
Na sjeveru Europe, norveški ministar obrane Tore Sandvik upozorava na ubrzanu militarizaciju poluotoka Kola: gomilanje nuklearnog oružja i napadačkih podmornica kao pripremu za mogući sukob s NATO-om. U intervjuu za The Telegraph naveo je kako Oslo prati „najveći arsenal nuklearnih bojevih glava na svijetu“ usmjeren prema zapadnim saveznicima: „Rusija gradi na poluotoku Kola. Tamo je smještena Sjeverna flota i jedan od najvećih nuklearnih arsenala na svijetu. Te bojeve glave nisu usmjerene samo prema Norveškoj, već i prema Velikoj Britaniji, a više od pola prema Kanadi i Sjedinjenim Državama.“
Poluotok Kola, na krajnjem sjeverozapadu Rusije, uz granice s Norveškom i Finskom, ključan je za koncept „drugog udara“ – sposobnost razornog protunapada nakon prvog nuklearnog udara. Prema norveškim izvorima, ondje se testiraju hipersonični projektili Cirkon, kao i torpeda te nove bojeve glave. Unatoč gubicima u Ukrajini, arktička flota okosnica je Sjeverne flote, s novim fregatama i višenamjenskim podmornicama razvijenima posljednje dvije godine, a najmanje 16 podmornica na nuklearni pogon ostaje glavna prijetnja, kako tvrdi Sandvik.
U sigurnosnom okviru stručnjaci razlikuju tri razine poruke iz Moskve: tehnološku (pokazivanje sposobnosti), političku (signal prema Zapadu i domaćoj javnosti) i psihološku (odvraćanje kroz neizvjesnost). Dok se Orešnik gura prema serijskoj proizvodnji, europske prijestolnice pojačavaju nadzor zračnog prostora, a think-tankovi raspravljaju može li nova generacija projektila zaobići europske i američke proturaketne sustave.
Napomena o citatima i izvoru: U tekstu su doslovno zadržani izvorni citati iz polaznog materijala (npr. „Što se tiče dometa leta…“, „nikome ne prijeti“, „Kao i sve druge nuklearne sile…“, kao i izjave Donalda Tuska i Torea Sandvika). Ostali dijelovi su novinarski preuređeni i prošireni radi jasnoće, konteksta i SEO-a.
