Zimski period svake godine pretvori vrtove u polja izdržljivosti, gdje bilje pokušava preživjeti niskе temperature, mraz i vjetrove. Dok se većina vrtlara fokusira na malčiranje, pokrivanje agrotekstilom i pravilno zalijevanje, sve više njih poseže i za — plastičnim vilicama. Iako zvuči neobično, stručnjaci upozoravaju da metoda ima sasvim logično objašnjenje i može biti iznenađujuće učinkovita.
Hladni mjeseci posebno su zahtjevni za mlade sadnice i osjetljive biljke koje lako stradaju od štetočina u potrazi za hranom. Zec, miš, vjeverica, pa čak i lisica — svi oni tijekom zime češće ulaze u vrtove, a oštećenja na biljkama često se primijete tek kad je kasno. Zato vrtlari sve češće kombiniraju prirodne, vizualne i fizičke barijere kako bi zaštitili usjeve. Plastične vilice dio su upravo takve strategije.
Prema pisanju Daily Expressa, ideja je preuzeta iz prakse vizualnih i taktilnih barijera. “Plastični pribor stvara fizičku prepreku oko biljaka, zbog čega je određenim nametnicima neugodno prijeći preko nje, pa izbjegavaju to područje”, navodi izvor, pozivajući se na preporuke iz Ideal Homea.
Taj se pristup pokazao korisnim u povrtnjacima tijekom zimskih mjeseci, kada životinje intenzivno traže izvore hrane. Vilice umetnute u tlo oko biljke onemogućuju pristup korijenu i stabljici, što je najčešća meta manjih životinja.
Stručnjakinja za vrtove i staklenike, Lucie Bradley iz Easy Garden Irrigationa, objašnjava logiku iza metode, naglašavajući da pravilno postavljanje ima ključnu ulogu.
“Mekane štetnike poput puževa može odvratiti šiljasta površina koju će plastične vilice stvoriti kada se umetnu u zemlju. Da bi vilice učinkovito tjerale manje štetnike, potrebno ih je postaviti gusto jednu uz drugu, stvarajući fizičku barijeru koju će im biti teško zaobići. Vilice bi trebalo postaviti na otprilike 5 centimetara razmaka i koristiti ih za okruživanje osobito osjetljivih biljaka, poput mladih sadnica, koje puževi mogu uništiti ako ih pronađu”, objasnila je Bradley.
Iako puževi i sitni glodavci predstavljaju najveći problem u kasnoj jeseni i ranoj zimi, veće životinje nemaju manju sklonost kopanju i pretraživanju povrtnjaka. Zato se i razmak između vilica razlikuje.
Za veće štetočine — mačke, vjeverice, zečeve — preporučuje se postavljanje vilica na oko 7 centimetara razmaka. Bradley pojašnjava:
“To bi trebalo spriječiti ove manje sisavce da imaju pristup vašim biljkama i trebalo bi ih spriječiti da kopaju po zemlji, kao i da dosežu biljke koje bi mogli oštetiti. Neke životinje može odvratiti i sam izgled pribora jer refleksije uzrokovane sjajnim plastičnim vilicama mogu odvratiti ptice.”
Ono što ovu metodu čini dodatno zanimljivom jest činjenica da ponovno koristi predmete koji bi inače završili u smeću, pa se uklapa u trend praktičnih i pristupačnih rješenja za kućne vrtove. Međutim, stručnjaci upozoravaju da je riječ o rješenju koje je bolje koristiti sezonski, a ne tijekom cijele godine.
Dugotrajna izloženost plastike u tlu može dovesti do pojave mikroplastike, što predstavlja rizik za kvalitetu zemlje i okoliš. Zato se vilice preporučuju kao kratkoročna zaštita tijekom hladnih mjeseci, osobito u razdobljima kada se bilje teže regenerira i kada su napadi životinja najintenzivniji.
