Jedno od ključnih pitanja koje posljednjih dana zaokuplja europske diplomate jest može li se kontinent i dalje oslanjati na sigurnosnu arhitekturu predvođenu SAD-om, ili se suočava s potpuno novom geopolitičkom stvarnošću. Nakon objave 28-točkastog mirovnog plana koji su zajednički sastavile Rusija i SAD, a koji predviđa uspostavu uvjeta za završetak ruske invazije na Ukrajinu, reakcije iz Europe ostaju podijeljene i oprezne.
Posebno zabrinjava činjenica da Europljani nisu bili uključeni u izradu plana, što je izazvalo novu raspravu o tome tko danas zapravo kreira sigurnosnu politiku na kontinentu.
U takvom ozračju, oglasio se umirovljeni general-pukovnik američke vojske Ben Hodges, bivši zapovjednik američkih snaga u Europi, koji je u razgovoru za Euronews iznio nekoliko ključnih upozorenja.
“Pobjeda Ukrajine ključna je za globalnu stabilnost”
General Hodges jasno je istaknuo da je ishod rata u Ukrajini presudan za sigurnost i prosperitet SAD-a, ali i za dugoročnu stabilnost Europe.
U intervjuu je poručio:
“Europa je najveći američki trgovinski partner. Američki prosperitet ovisi o europskom prosperitetu. Europski prosperitet ovisi o europskoj stabilnosti i sigurnosti, kojoj šteti ovaj rat koji je Rusija započela. Stoga je pobjeda u ovom ratu protiv ruskog agresora toliko važna.”
Hodges se pritom nadovezao na zabrinutost da bi, u slučaju daljnjeg napredovanja Rusije, posljedice mogle biti ozbiljne:
“Ako se Rusija ne zaustavi u Ukrajini i ovaj rat se nastavi na teritorij NATO-a, mogli bismo se naći u stvarnom kinetičkom sukobu s Rusijom.”
Naglasio je i da Kina pozorno prati Zapad te procjenjuje njegovu odlučnost, posebno u pitanjima suvereniteta i međunarodnog prava.
Osim Kine, general je upozorio i na ulogu Irana i Sjeverne Koreje, koje Rusija sustavno podržava.
SAD kao NATO partner: “Upitno je da uopće postavljamo ovo pitanje”
Na pitanje može li se Europa još uvijek osloniti na SAD kao ključnog saveznika, Hodges je ponudio iskren, ali zabrinjavajući odgovor.
“Rekao bih da. Ali, mislim da je nesretno što ljudi uopće postavljaju ovo pitanje jer je Trumpova administracija stvorila sumnju u to hoće li SAD odgovoriti.”
Dodao je da bi pogrešna procjena Moskve, ako bi pomislila da Washington neće djelovati, mogla stvoriti ozbiljan sigurnosni rizik.
General je pritom iznio i vlastitu procjenu strateških prioriteta aktualne američke administracije:
- 1. Zapadna hemisfera ostaje glavni fokus.
- 2. Indo-pacifička regija, ponajviše zbog gospodarskih interesa i odnosa s Kinom.
- 3. Bliski istok kao treća razina prioriteta.
- 4. Europa, prema njegovim riječima, tek na četvrtom mjestu.
Upozorio je i da SAD razmatra značajno smanjenje vojne prisutnosti na europskom tlu, što je već vidljivo u najavama o povlačenju američkih snaga iz Rumunjske.
Smanjenje američkih vojnika u Njemačkoj: “Gotovo neizbježno”
Upitan očekuje li rezove i u Njemačkoj, Hodges je odgovorio:
“Već su puno govorili o tome u Trumpovoj prvoj, ali onda se, bizarno, broj američkih vojnika trajno raspoređenih u Njemačkoj povećao tijekom njegova prvog mandata. Sada, mislim, odlučniji su da to zapravo i učine.”
Dodao je da američka vojska u Europi raspolaže ograničenom infrastrukturom i da se smanjenje čini realnim kako bi se oslobodili resursi za druge globalne potrebe.
Naveo je i da se očekuje opće smanjenje američke vojske, što bi logično zahvatilo i baze u Europi.
Nove napetosti: Ukrajinske snage napale ruski A-60
U pozadini diplomatskih i vojnih rasprava, na terenu se nastavljaju incidenti koji potvrđuju nestabilnost regije. Najnovije informacije govore da su ukrajinske obrambene snage napale ruski zrakoplov A-60, koristeći sofisticirane sustave za dalekometno djelovanje.
Ovaj napad samo je jedan u nizu događaja koji potvrđuju da situacija u Ukrajini ostaje izrazito napeta, a sigurnosni stručnjaci upozoravaju da bi ovakvi incidenti mogli dodatno zakomplicirati mirovne pregovore.
Kako će se razvijati odnosi između SAD-a, Rusije i Europe te koliko će nova strategija Washingtona utjecati na kontinent, ostaje pod povećalom međunarodne zajednice, dok europske države sve više razmatraju vlastite obrambene kapacitete kao ključne elemente za budućnost.
