Dvojica mladih zagrebačkih studenata, David Brajković i Klaudio Krstić, provela su opsežno istraživanje među stranim radnicima iz južne Azije koji posljednjih godina u velikom broju žive i rade u Hrvatskoj. Njihov rad, nagrađen Rektorovom nagradom, donosi detaljan uvid u percepcije, strahove, međusobne odnose i stavove radnika iz Nepala, Indije, Bangladeša i Pakistana.
Iako mnogi od njih na prvu ističu da im se Hrvati sviđaju, dublja analiza pokazuje da značajan broj radnika doživljava neugodnost, nepovjerenje i emocionalnu distancu, što otvara šira pitanja o integraciji i međukulturalnim odnosima.
Kako su radnici anketirani i tko je sudjelovao
Istraživanje je provedeno na uzorku od 130 radnika, većinom muškaraca, prosječne dobi od 31 godine. Anketiranje je provedeno i na terenu i online, u više hrvatskih gradova. Studenti su iskoristili svoje znanje jezika i kulture kako bi lakše ostvarili povjerenje sudionika, što je omogućilo prikupljanje iskrenijih i emocionalno slojevitijih odgovora.
Istraživači su kombinirali postojeće znanstvene skale s novim, posebno prilagođenim hrvatskom kontekstu, uključujući mjerenje doživljenih neugodnosti, socijalne distance i razine etničkog nepovjerenja.
Nacija važnija od religije – ali uz važan izuzetak
Rezultati su potvrdili da je identitet duboko povezan s nacionalnom pripadnošću. Radnici prema vlastitim nacijama gotovo uopće ne iskazuju distancu, dok je u odnosu na druge južnoazijske skupine i Hrvate distanca izraženija.
Religija ima određeni utjecaj, ali nacionalni identitet pokazao se važnijim. Primjerice, hinduistički radnici iz Indije i Nepala općenito su manje distancirani jedni prema drugima nego prema muslimanskim radnicima iz Bangladeša i Pakistana.
No istraživanje je otkrilo zanimljiv obrat: Bangladešani su pokazali veću distancu prema Pakistancima nego prema Indijcima i Nepalcima, unatoč religijskoj bliskosti. Objašnjenje se nalazi u povijesnom kontekstu, uključujući krvavi sukob iz 1971., koji je ostavio dubok trag na kolektivnoj svijesti.
Konkurencija na tržištu rada stvara dodatnu napetost
Kada su usporedili svoje nalaze s podacima iz matičnih zemalja (primjerice Pew Research), autori su primijetili da je u Hrvatskoj nepovjerenje među radnicima nešto veće. Objašnjenje se nalazi u ekonomskoj dinamici: radnici iz južne Azije u Hrvatskoj se često natječu za iste poslove, satnice i smještaje.
Više od polovice radnika zarađuje ispod hrvatskog minimalca, a oko 90 % njih redovito šalje novac obitelji. Takva financijska nesigurnost potiče osjećaj ugroženosti, a percepcija konkurencije dodatno se pojačava jer poslodavci i mediji ponekad favoriziraju određene nacionalne skupine, što doprinosi unutarnjim napetostima.
Što radnici misle o Hrvatima
Površni stavovi prema Hrvatima u prosjeku su vrlo pozitivni. Otprilike tri četvrtine radnika želi kombinirati vlastitu kulturu i uključenost u hrvatsko društvo, što upućuje na želju za integracijom.
No iza tog površnog sloja nalazi se nešto tvrđa slika:
• oko 15 % radnika ne želi nikakav radni ili poslovni odnos s Hrvatima
• 37 % njih iskazuje visoku razinu etničkog nepovjerenja
To nepovjerenje nije nužno povezano s doživljenim nasiljem, nego s osjećajem ignoriranosti i percepcijom da njihova uloga u društvu nije prepoznata.
Simbolička prijetnja snažnija od stvarne
Radnici često Hrvatsku doživljavaju kao društvo u kojem se nalaze na nižoj društvenoj ljestvici, zbog čega neugodne situacije interpretiraju kao dio šire slike potlačenosti. Ta prijetnja uglavnom je simbolička: povezana je s osjećajem statusne podčinjenosti i sukobom vrijednosti, a ne nužno s fizičkom opasnošću.
Radnici kojima je religija posebno važna pokazuju veću osjetljivost na simboličke prijetnje, što je u skladu s međunarodnim istraživanjima.
Dulji boravak u Hrvatskoj – više nelagode, a ne manje
Jedan od najneočekivanijih nalaza jest da etnocentrizam s vremenom raste. Umjesto da boravak u Hrvatskoj smanjuje distancu, kod mnogih radnika javlja se rastuća nelagoda i izolacija.
Objašnjenje se nalazi u kvaliteti kontakata: većina radnika kontakt s Hrvatima ima isključivo u radnom okruženju, često kompetitivnom i hijerarhijski strukturiranom. Privatni kontakti su rijetki, a izvan većih gradova radnici rijetko napuštaju smještaj.
Obrazovaniji radnici – više razočaranja
Radnici s višim obrazovanjem i boljim primanjima pokazali su veće razočaranje i manji osjećaj prihvaćenosti. Riječ je o tzv. integracijskom paradoksu: radnici s višim očekivanjima brže uočavaju kada društvo domaćina ne ispunjava njihove standarde, što naglašava osjećaj nepravde.
Religioznost, politika i osjećaj ugroženosti
Nereligiozni i ateistički radnici pokazali su nižu razinu nepovjerenja prema Hrvatima. Njihov identitet manje je vezan uz tradicijske i religijske vrijednosti, pa društvene razlike doživljavaju manje prijetećima.
Suprotno tome, radnici koji kao preferenciju navode komunističke stranke iz svojih zemalja pokazuju veću distancu i osjetljivost na nejednakost, često interpretirajući Hrvatsku kroz prizmu zapadnog kapitalističkog modela.
Studija pokazuje da religijske i ideološke razlike snažno utječu na doživljaj društva domaćina, ali na načine koji nisu uvijek intuitivni.
