Tisuće vozača u Hrvatskoj svake godine ulaze u istu dilemu: što je zapravo bolje – automobil koji je prevalio 300.000 kilometara na autocesti ili onaj s upola manjom kilometražom, ali isključivo u gradskim gužvama?
Iako se na prvu čini da “manje kilometara” znači i “manje trošenja”, mehaničari i stručnjaci za rabljenja vozila godinama tvrde upravo suprotno.
Visoka kilometraža nikada nije glavni problem. Problem je način na koji je tih kilometara stvarno nastalo.
Autocesta – najzdraviji laboratorij za motor
Vozilo koje je većinu vremena provelo na autocesti ima značajnu prednost: motor, ulje i turbina rade u stabilnim uvjetima.
Ulje je zagrijano i pravilno cirkulira, turbopunjač radi bez stresnih oscilacija, a DPF filter ima dovoljno temperature da obavi potpunu regeneraciju.
Kod takvog režima vožnje motor je izložen manje naglim opterećenjima. Nema stalnog zaustavljanja, ubrzavanja, gušenja motora, a mjenjač i kočnice troše se minimalno.
To je razlog zašto je u praksi potpuno realno da automobil koji je prošao 300.000 km autoceste izgleda bolje, radi tiše i pokazuje manje trošenja od onog koji je 100.000 km “preživio” u gradu.
Grad – skriveni neprijatelj motora
Gradska vožnja je, prema riječima većine servisera, najgori mogući scenarij za dugovečnost automobila.
Takav režim rada podrazumijeva:
- stalne hladne startove
- kratke relacije u kojima motor ne postiže optimalnu temperaturu
- DPF regeneracije koje se prekidaju nasred procesa
- razrjeđivanje ulja gorivom
- ubrzano taloženje čađe i naslaga
- konstantno aktiviranje automatskog mjenjača
Upravo hladni startovi najviše skraćuju životni vijek ključnih dijelova motora. Ulje treba nekoliko sekundi da dođe do svih ležajeva i vitalnih površina, a u međuvremenu metal radi “na suho”.
Benzinski turbomotori nakupljaju naslage na usisu, dizelski agregati pate od EGR i DPF problema, dok mjenjači trpe stotine malih opterećenja dnevno.
Kočnice i ovjes u gradu troše se i do tri puta brže nego na autocesti.
Serviseri imaju jedinstven stav – grad je gori nego što mislite
U većini radionica tvrde isto: automobil koji je odrađivao gradske rute može pokazivati više realnog trošenja na 100.000 km nego autocestovni automobil na triput većoj kilometraži.
Kod gradskih dizelaša mehaničari često pronalaze:
- začepljene DPF filtre
- istrošene dizne
- ulje koje izgleda “pregorjelo” i prije 5.000 km
- umorne EGR ventile
Kod benzinaca su na udaru turbopunjači i razvodi lanca, upravo zbog stalnih promjena temperature.
Iako i autocesta ima svojih nedostataka – kamenčići na podnici, opterećenje ovjesa pri velikim brzinama – ti se kvarovi riješe jeftinije i brže.
Mnogo je gore kada gradska vožnja uzrokuje ubrzano trošenje klipova, ležajeva ili karika – dijelova koji se više ne mijenjaju jednostavno.
Kad se podvuče crta – broj kilometara nije presudan
U praksi, automobil s 300.000 kilometara na autocesti, redovito održavan i vožen u stabilnim uvjetima, vrlo često je zdraviji i isplativiji od gradskog automobila s 100.000 kilometara u “kreni-stani” režimu, gužvama i hladnim startovima.
Kupcima rabljenih vozila upravo je zato danas važnije nego ikad saznati kako je automobil vožen, a ne samo koliko je kilometara prikazano na instrument tabli.
