Ebola ponovno odnosi živote u Africi, a zdravstvene vlasti upozoravaju na zabrinjavajuće obrasce koji podsjećaju na veliku epidemiju iz 2014. godine. Bolest se brzo širi preko granica, a među žrtvama su i zdravstveni radnici.
Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je epidemiju ebole u Demokratskoj Republici Kongo i Ugandi izvanrednim stanjem u javnom zdravstvu od međunarodnog značaja. Odluku je donio glavni direktor WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus, nakon razgovora s državama pogođenima širenjem virusa.
Prema posljednjim podacima, epidemija je odnijela više od 130 života, dok je potvrđeno više od 300 slučajeva zaraze.
Bolest se ponovno širi preko granica
Stručnjaci upozoravaju da trenutna situacija pokazuje niz zabrinjavajućih sličnosti s velikom epidemijom ebole koja je između 2014. i 2016. godine pogodila Zapadnu Afriku. Tada je zaraženo više od 28.600 ljudi, a život je izgubilo čak 11.325 osoba. Slučajevi su tada zabilježeni i izvan Afrike, uključujući SAD i Europu.
Velik problem predstavlja činjenica da se virus ponovno brzo širi između država, zbog čega je teško pratiti kontakte zaraženih osoba.
Bolest se, kao i prije desetak godina, širila i prije nego što su zdravstvene vlasti uopće utvrdile razmjere epidemije. Već postoje slučajevi zaraze bez poznatih kontakata, što dodatno otežava kontrolu situacije.
Pogrebi postali žarišta zaraze
Jedan od ključnih razloga širenja virusa ponovno su tradicionalni pogrebi. Krajem travnja u gradu Buniji održan je pogreb 45-godišnje medicinske sestre u otvorenom lijesu. Nakon ceremonije velik broj ljudi počeo je obolijevati, a dio njih je preminuo.
Sličan scenarij dogodio se i tijekom epidemije 2014. godine. Tada je pogreb poznatog ljekarnika postao jedno od glavnih žarišta zaraze. Ožalošćeni su dodirivali i ljubili tijelo preminulog, nakon čega je broj slučajeva naglo rastao.
Zdravstvene vlasti već godinama upozoravaju da kontakt s tijelima preminulih predstavlja jedan od najvećih rizika za prijenos ebole, posebno u područjima gdje su takvi običaji duboko ukorijenjeni.
Umiru i zdravstveni radnici
Posebnu zabrinutost izaziva činjenica da među preminulima i zaraženima ima i zdravstvenih djelatnika. To, prema procjenama stručnjaka, upućuje na prijenos bolesti unutar bolnica i ozbiljne propuste u kontroli infekcija.
Trenutačna epidemija uzrokovana je sojem Bundibugyo, dok je epidemiju 2014. izazvao soj Zaire. Upravo tu leži još jedan ozbiljan problem.
Za soj Zaire danas postoji vrlo učinkovito cjepivo, no tijekom epidemije prije deset godina nije bilo odobrenog liječenja. S druge strane, za soj Bundibugyo i dalje ne postoje odobrena cjepiva ni terapije.
Rat i siromaštvo dodatno pogoršavaju stanje
Najviše smrtnih slučajeva i sumnjivih zaraza ovog mjeseca prijavljeno je u pokrajini Ituri, području koje je već godinama pogođeno oružanim sukobima između zaraćenih skupina.
Slična situacija bila je i tijekom epidemije 2014. godine. Tada su pogođene zemlje, među kojima su bile Gvineja, Liberija i Sijera Leone, izlazile iz dugotrajnih građanskih ratova i političkih nemira.
U izvješću WHO-a iz 2015. navedeno je da su zdravstveni sustavi u tim državama bili teško oštećeni ili potpuno uništeni, što je dodatno ubrzalo širenje smrtonosnog virusa.
Epidemija u Kongu i Ugandi i dalje je pod strogim nadzorom međunarodnih zdravstvenih organizacija, dok vlasti pokušavaju ograničiti širenje bolesti i pronaći sve kontakte zaraženih osoba.
