Njemačka je krenula u najveću reformu obrambenog sustava u posljednjih nekoliko desetljeća, a sve kreće s generacijom mladih rođenih 2008. godine. Od iduće godine svi će punoljetni mladići i djevojke dobiti obvezu ispunjavanja obrasca, uključujući osobne podatke i odlazak na liječnički pregled, kako bi se procijenila njihova fizička i psihološka spremnost za eventualnu vojnu službu. Riječ je o novom modelu koji formalno ostaje dobrovoljan, ali istodobno stvara službeni vojni registar potencijalnih novaka, donosi El País.
Iz Ministarstva obrane poručuju da je riječ o pripremi za moguće krizne situacije. “Moramo se pripremiti za situaciju napetosti ili obrane, moramo znati gdje žive i gdje ih se može locirati, kao što se radilo prije, u doba obveznog vojnog roka”, navode u priopćenju. U početku će liječnički pregled biti dobrovoljan, no od sredine 2027. postat će obvezan.
Njemačka, kao i Belgija i Francuska, ovim potezom odgovara na sve glasnije upozorenja stručnjaka o sigurnosnim prijetnjama u Europi i mogućim posljedicama rata u Ukrajini. No, dok se država priprema, mladi u Berlinu imaju sasvim drukčiju viziju svoje budućnosti.
U jednom berlinskom kafiću, skupina 15- i 16-godišnjaka otvoreno govori da ne želi služiti vojsku. “Ni u kojem slučaju to ne bih učinio, koliko god me pokušavali regrutirati. A ako bi me prisilili, pokušao bih se proglasiti nesposobnim iz zdravstvenih razloga”, kaže 16-godišnji Pavel Khanukaev, koji organizira školski štrajk protiv mogućeg uvođenja obveznog roka.
Njegovi prijatelji dijele isto mišljenje. Iznimka je 16-godišnji Adrian Carrillo, koji smatra da bi “u slučaju prisile” služio jer “ne znači izravno da ću ići u rat. Bilo bi to samo šest mjeseci”. Dok Carrillo pokazuje pragmatičan pristup, ostali ga ne dijele.
Još oštriji su 15-godišnji Aljoscha Plath i 16-godišnji Balduin Brussig. “Zatražio bih da mi se dopusti odbijanje nošenja oružja. To je moje pravo. To kaže članak 4. Ustava”, ističe Brussig, pozivajući se na ustavnu odredbu prema kojoj “nitko ne smije biti prisiljen služiti vojni rok s oružjem protiv svoje savjesti”. U tom slučaju, mladi bi morali odraditi zamjensku, civilnu službu u nekoj društvenoj ustanovi.
Unatoč različitim školama, kvartovima i obiteljskim pozadinama, mladi se slažu u jednom — gotovo nitko od njihovih vršnjaka ne želi dobrovoljno u vojsku. “Svima se to čini loše”, kaže Carrillo. Plath dodaje: “Poznajem samo nekoga tko bi to učinio ako bi bilo obvezno”.
Njemačka vlada pokušava potaknuti interes nudeći plaću od najmanje 2600 eura za vrijeme služenja. No mladi nisu uvjereni. “Nije mi važno koliko mi novca ponude, uvijek ću biti protiv. Ne može se promovirati rat. Jednostavno, to je moralno pogrešno”, kaže Khanukaev. Njegov prijatelj Brussig nadovezuje se pitanjem: “Što ćeš učiniti s novcem ako, na primjer, u slučaju rata, umreš?”
Njemačka planira do 2035. godine povećati broj aktivnih vojnika sa 183.000 na najmanje 255.000, te udvostručiti broj rezervista. No mladi upozoravaju da se osjećaju isključenima iz procesa donošenja odluka. “Političari od 60 godina odlučuju za nas. Zato mislim da je važno štrajkati”, kaže Plath. Brussig dodaje kako se osjeća “više kao mala šahovska figura”.
U razgovoru s roditeljima, mnogi mladi razmatraju čak i napuštanje Njemačke ako obvezni vojni rok postane stvarnost. Carrillo, iako sklon prihvatiti obvezu, suočava se s majčinom zabrinutošću. Kristina Svensson, koja ima švedsko državljanstvo, kaže: “Meni državljanstvo nije važno. Ali znajući da s njemačkom putovnicom mora ući u cijeli ovaj proces, čini mi se da to nije potrebno”.
Rasprava se proširila i na pitanje identiteta. Khanukaev, koji ima tri državljanstva, priznaje da se ne osjeća vezanim ni za jednu zemlju. “Mislim da je općenito identificiranje glupost. To su samo zamišljene granice koje nas ograničavaju”, kaže on.
