Hrvatska je ove godine usporila izdavanje radnih dozvola za strane radnike, a broj izdanih dozvola manji je za 15 posto u odnosu na prošlu godinu. Najveći pad bilježi se u građevinskom sektoru, no posljedice se sve snažnije osjećaju i u turizmu i ugostiteljstvu, gdje se problem radne snage ponavlja iz sezone u sezonu.
Upozorenja dolaze s terena, a ton rasprave dodatno je zaoštren u HTV-ovoj emisiji „Studio 4“, u kojoj su o stanju u turizmu govorili poduzetnici Robert Marić iz Crikvenice i Petar Ćurlin iz Omiša.
Marić, koji posluje u sektoru turizma i ugostiteljstva, kaže kako se turistički rezultati već godinama kreću u sličnim okvirima. „Broj turista se vrti oko plus-minus deset posto“, naveo je, ali ističe da zarada iz godine u godinu pada. Kao ključni razlog navodi stalni rast troškova, od komunalnih davanja do cijene rada.
Posebno naglašava kako su troškovi radne snage porasli između 30 i 40 posto. „Prije su strani radnici imali nešto nižu plaću, ali danas su se primanja izjednačila s domaćima. Poduzetnici su prisiljeni više plaćati jer radnika jednostavno nema“, rekao je Marić.
Sličnu sliku iznosi i Petar Ćurlin, hotelijer i ugostitelj iz Omiša, koji smatra da bi turizam u Hrvatskoj postojao i bez stranih radnika, ali ne u obujmu na koji je naviknut posljednjih godina. Prema njegovim riječima, mali i obiteljski hoteli još se mogu osloniti na domaću radnu snagu, dok su veliki hotelski sustavi i turistički koncerni gotovo u potpunosti ovisni o uvozu radnika.
„Mi smo izvezli sposobnu, dobro obrazovanu i kvalitetnu radnu snagu, a zauzvrat dobili uvoz nisko obrazovane radne snage koja nema povijesnu ni kulturnu vezu s podnebljem u koje dolazi. To u turizmu izravno utječe na kvalitetu ponude“, ustvrdio je Ćurlin.
Dodaje i kako je financijski pritisak ogroman, jer na svakih 100 eura prometa hotelijeri i ugostitelji imaju oko 50 eura troškova, što dodatno sužava prostor za rast plaća i ulaganja.
Marić je u emisiji iznio i konkretan primjer iz Crikvenice, gdje je jedan poduzetnik s sedam do osam ugostiteljskih objekata krajem travnja predao zahtjev za radne dozvole, ali su one odobrene tek sredinom kolovoza. „Prisiljen je neke ljude držati na smještaju, hraniti ih, dati im neki novac, a oni ne smiju raditi“, rekao je Marić, upozoravajući na neučinkovitost sustava.
Naglašava kako su poduzetnici spremni platiti kvalitetnog radnika, ali da se sve češće susreću s problemom nekvalificirane radne snage koja ne poznaje jezik. „Jedno vrijeme bilo je dobro kad smo dobivali radnike iz Srbije, BiH i Makedonije, no i oni nakon nekoliko sezona dovoljno zarade da kod kuće nešto otvore ili pak odu prema Zapadu“, dodao je.
S druge strane, Ćurlin tvrdi da njegov obiteljski hotel zasad nema potrebu za uvozom radnika. „Mi smo domaću radnu snagu zadržavali kroz kvalitetna primanja tijekom cijele godine, iako radimo sezonski, kroz korektan odnos. Mi smo velika obitelj i mislim da ni u budućnosti nećemo imati problem s radnicima“, rekao je.
Ipak, upozorava da je demografska slika Hrvatske dugoročni problem. Slab natalitet, odlazak radno sposobnih ljudi u inozemstvo i odlazak u mirovinu ne mogu se lako nadoknaditi. „Gubitkom kvalitetnih nositelja poslovanja rušimo razinu usluge, a cijena usluge ne pada, nego raste zbog sve većih troškova“, istaknuo je.
Rasprava je dodatno uzburkana Marićevim komentarom o mlađoj radnoj snazi u Hrvatskoj. „Vjerujem da je problem u tome što mladi ne žele raditi. Prije su mladi sa zadovoljstvom dolazili raditi na more, danas imamo problem s neradom. Vidim puno mladih u dobrim autima, sa skupim mobitelima – nitko ne bi konobario“, rekao je.
Ćurlin se nadovezao porukom da se radne navike formiraju vrlo rano. „Rad je odgojna mjera. Ako se to ne stekne u djetinjstvu, teško je očekivati da će kasnije netko rado raditi. Problem je slojevit i počinje u obitelji, gdje djeci treba pokazati da je pošten rad izvor svega dobroga što će kasnije imati“, poručio je.
