Dana 15. siječnja 1992. godine, članice tadašnje Europske zajednice službeno su priznale Republiku Hrvatsku kao neovisnu i suverenu državu.
Taj datum ušao je u povijest kao jedan od najvažnijih trenutaka hrvatske državnosti i danas se obilježava kao Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske.
Put prema neovisnosti
Hrvatska je svoju neovisnost proglasila 25. lipnja 1991., istoga dana kada se osamostalila i Slovenija.
Obje su zemlje sljedećeg dana međusobno priznale državnost, što je bio prvi korak prema raskidu s tadašnjom Socijalističkom Federativnom Republikom Jugoslavijom.
Proces međunarodnog priznanja tekao je paralelno s raspadom Sovjetskog Saveza, gdje su države poput Litve, Latvije, Estonije i Ukrajine već krenule putem samostalnosti.
Među njima je upravo Litva bila prva država koja je priznala Hrvatsku, i to još tijekom 1991. godine, iako tada ni sama nije bila u potpunosti međunarodno priznata.
Uloga Vatikana i Njemačke
Ključnu ulogu u priznanju Hrvatske imale su Sveta Stolica i Njemačka.
Vatikanska diplomacija bila je prva u svijetu koja je još 3. listopada 1991. najavila da aktivno radi na međunarodnom priznanju Hrvatske.
Samo nekoliko mjeseci kasnije, Vatikan je Hrvatsku službeno priznao 13. siječnja 1992., dan prije San Marina.
Njemačka, koja je od početka zagovarala brzo priznanje Hrvatske i Slovenije, objavila je odluku o priznanju 19. prosinca 1991., s datumom stupanja na snagu 15. siječnja 1992.
Upravo taj dan Njemačka je odmah uspostavila diplomatske odnose s Hrvatskom, čime je postala jedna od prvih zemalja Europske zajednice koja je to učinila.
Island – prvi među priznatima
Zanimljivo je da je od svih međunarodno priznatih država prva Hrvatsku priznala Republika Island, i to 19. prosinca 1991. godine.
Islandska vlada time je postala prva koja je službeno priznala i baltičke republike – Litvu, Latviju i Estoniju – te je zadržala simboličnu ulogu „prvog priznanja“ i u hrvatskoj povijesti.
Val priznanja u siječnju 1992.
Dana 15. siječnja 1992. Hrvatsku je priznalo 12 tadašnjih članica Europske zajednice, među kojima su bile Francuska, Italija, Španjolska, Belgija, Nizozemska, Luksemburg i Danska.
Istoga dana stigla su priznanja i iz Austrije, Kanade, Bugarske, Mađarske, Poljske, Malte, Norveške i Švicarske.
U narednim danima priznanja su stizala gotovo svakodnevno, pa je do kraja siječnja Hrvatsku priznalo 44 države.
Do kraja 1995. godine broj se popeo na 124 države.
Širenje međunarodnih odnosa
Rusija je Hrvatsku priznala u veljači 1992., Japan u ožujku, Sjedinjene Američke Države u travnju, a Indija u svibnju iste godine.
Tijekom devedesetih uslijedila su i uzajamna priznanja s državama nastalim raspadom Jugoslavije.
Poseban značaj imao je Sporazum o normalizaciji odnosa između Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije, potpisan 23. kolovoza 1996., kojim su se dvije države službeno uzajamno priznale.
Diplomatski odnosi uspostavljeni su 9. rujna 1996. godine.
Tko još nije priznao Hrvatsku
Iako je prošlo više od tri desetljeća od međunarodnog priznanja, tri zemlje još uvijek formalno nisu priznale Hrvatsku – Butan, Niger i Tonga.
Butan, mala himalajska kraljevina smještena između Indije i Kine, poznata je po svojoj filozofiji „bruto nacionalne sreće“ i činjenici da je prva zemlja na svijetu koja je osnovala ministarstvo sreće.
Niger, velika država zapadne Afrike bez izlaza na more, poznata je po svojim arheološkim nalazištima i prapovijesnim crtežima u Sahari.
Tonga, otočna kraljevina u Polineziji, prostire se na 169 otoka u Tihom oceanu i jedna je od rijetkih pacifičkih monarhija koje su sačuvale svoj suverenitet stoljećima.
Najnovija priznanja
U posljednjim godinama proces formalnih priznanja Hrvatske i dalje se nastavlja.
Somalija je Hrvatsku priznala u veljači 2022., dok su Srednjoafrička Republika i Togo to učinili 18. rujna 2023.
Liberija, iako nikada nije službeno objavila odluku o priznanju, uspostavila je diplomatske odnose s Hrvatskom u rujnu 2024., što se međunarodno tumači kao priznanje.
Prema službenim podacima Ministarstva vanjskih i europskih poslova, većina država svijeta danas priznaje Hrvatsku, a dio njih i dalje postupno formalizira bilateralne odnose kroz otvaranje veleposlanstava i konzularnih ureda.
