Sjedinjene Američke Države planiraju preuzeti između 30 i 50 milijuna barela venezuelanske sirove nafte, što bi moglo dovesti do gotovo potpunog pražnjenja tamošnjih skladišnih kapaciteta. Informaciju je objavio američki predsjednik Donald Trump, navodeći da će se nafta tankerima prevoziti izravno do američkih luka, gdje će biti prodavana po tržišnim cijenama.
Prema dostupnim informacijama, dio nafte dolazi iz kopnenih skladišta u Venezueli, dok se ostatak već nalazi na tankerima koji prevoze sirovu naftu i koji će biti preusmjereni prema američkim rafinerijama, ponajprije uz obalu Meksičkog zaljeva.
Ovakav razvoj događaja uslijedio je nakon što su Sjedinjene Američke Države krajem 2024. godine uvele naftni embargo Venezueli, što je dovelo do nagomilavanja velikih količina neprodane sirove nafte. Zbog ograničenog izvoza i pada proizvodnje, zalihe su se ubrzano punile, stvarajući pritisak na infrastrukturu i skladišne kapacitete.
Prema procjenama tržišnih analitičara, ukupni skladišni kapacitet Venezuele iznosi oko 48 milijuna barela, što znači da bi najavljeni transfer mogao isprazniti gotovo sve raspoložive rezerve. Visoki dužnosnici američke administracije navode da je većina te nafte već proizvedena i uskladištena, a dio se trenutačno nalazi na brodovima spremnima za promjenu rute.
Iako točan vremenski okvir operacije nije službeno potvrđen, procjenjuje se da bi se prijenos mogao odviti relativno brzo. Razlog leži u specifičnoj prirodi venezuelanske sirove nafte, koja je izrazito teška i zahtijeva poseban tretman kako bi se izbjegli tehnički i sigurnosni problemi tijekom skladištenja.
Venezuela, iako posjeduje najveće dokazane rezerve nafte na svijetu – više od 300 milijardi barela, suočava se s nizom izazova. Većina tih rezervi nalazi se u pojasu Orinoco i riječ je o teškoj, visokosumpornoj nafti, koja se često opisuje kao jedna od najprljavijih vrsta nafte dostupnih na globalnom tržištu.
Takva nafta je gusta, teško se crpi i zahtijeva znatne količine energije za preradu, često uz korištenje prirodnog plina. Posljedično, emisije stakleničkih plinova znatno su veće u usporedbi s lakšim vrstama sirove nafte. Rafiniranje dodatno otežava visok udio sumpora, dok zastarjela i slabo održavana infrastruktura povećava rizik od curenja metana, spaljivanja plina i izlijevanja nafte.
Metan se pritom smatra posebno problematičnim jer kratkoročno zagrijava planet više od 80 puta snažnije od ugljikova dioksida, a procjene pokazuju da su emisije po barelu venezuelanske nafte više nego dvostruko veće od svjetskog prosjeka.
Osim okolišnih, ističu se i ekonomski izazovi. Proizvodnja nafte u Venezueli pala je ispod milijun barela dnevno, a za održavanje i minimalno povećanje proizvodnje potrebna su ulaganja veća od 50 milijardi dolara. Povratak na razine iz ranijih desetljeća zahtijevao bi gotovo 200 milijardi dolara, u trenutku kada globalna potražnja za naftom pokazuje znakove usporavanja.
Energetski analitičari upozoravaju da bi ovakvi potezi mogli imati šire posljedice, ne samo na tržište nafte, već i na globalne klimatske napore, s obzirom na to da fokus ostaje na fosilnim gorivima u razdoblju kada se sve češće govori o prijelazu na čišće izvore energije.
