Objavljena je najnovija globalna karta vojne moći koja ponovno otvara pitanje stvarne ravnoteže snaga u svijetu, ali i u regiji. Analiza obuhvaća 145 država, a temelji se na složenoj metodologiji koja ne mjeri samo broj vojnika i oružja, nego ukupnu sposobnost vođenja modernog rata.
Na samom vrhu ljestvice i ove se godine nalaze Sjedinjene Američke Države, ispred Rusija i Kina, čime je potvrđena dugogodišnja dominacija velikih sila koje oblikuju globalne sigurnosne odnose.
Kako se mjeri vojna moć
Rangiranje se ne temelji na jednostavnom zbrajanju vojnika ili tenkova. U obzir se uzima više od 60 različitih kriterija – od kopnenih, zračnih i pomorskih kapaciteta, preko logistike i opskrbnih lanaca, do prirodnih resursa i geografskog položaja.
Ključan je tzv. Military Power Index, pri čemu niža vrijednost znači veću vojnu moć. Upravo zato neke države s manjim brojem vojnika zauzimaju znatno viša mjesta od onih koje imaju masovne oružane snage, ali slabiju organizaciju i tehnologiju.
Američka prednost ostaje nedostižna
Sjedinjene Države i dalje su uvjerljivo prve. Iako raspolažu s više od 1,3 milijuna aktivnih vojnika, njihova prava snaga leži u globalnom dosegu, tehnološkoj nadmoći i logističkoj infrastrukturi koja omogućuje brzo djelovanje na gotovo bilo kojoj točki svijeta.
Upravo se ta kombinacija pokazala presudnom u nizu suvremenih vojnih operacija, gdje obavještajni rad, preciznost i brzina često nadjačavaju brojnost i klasično naoružanje.
Rusija i Kina – različiti modeli moći
Na drugom i trećem mjestu smjestile su se Rusija i Kina, ali s različitim naglascima. Kina se ističe najvećim brojem aktivnih vojnika među vodećim silama, dok Rusija svoju poziciju temelji na ogromnom teritoriju, strateškim kapacitetima i nuklearnom arsenalu.
Obje zemlje ostaju nezaobilazni čimbenici u globalnoj sigurnosnoj arhitekturi, iako se njihovi modeli vojne moći znatno razlikuju od američkog.
Hrvatska i regija
Na regionalnoj razini, nova karta pokazuje da se Hrvatska nalazi na 74. mjestu, dok je Srbija rangirana na 63. poziciji. Bosna i Hercegovina nalazi se znatno niže, na 132. mjestu.
Takav poredak ponovno je potaknuo rasprave o tome koliko ovakvi indeksi vjerno odražavaju stvarne obrambene sposobnosti pojedinih država, osobito onih s manjim brojem stanovnika i ograničenim vojnim proračunima.
Tko još dominira vrhom ljestvice
Uz tri vodeće sile, među deset najjačih vojski svijeta nalaze se još Indija, Južna Koreja, Ujedinjeno Kraljevstvo, Japan, Francuska, Turska i Italija. Zanimljivo je da neke od tih zemalja imaju manje aktivnih vojnika od država koje su rangirane znatno niže.
Japan, primjerice, visoku poziciju duguje snažnoj mornarici i zračnim snagama, uključujući modernu flotu razarača i napredne proturaketne sustave. Ujedinjeno Kraljevstvo se oslanja na zračne i pomorske kapacitete te duboku integraciju u NATO, dok Francuska svoju vojnu težinu gradi na nuklearnim sposobnostima i mogućnosti samostalnih prekomorskih operacija.
Brojke nisu sve
Analitičari upozoravaju da vojna moć danas sve manje ovisi o samoj količini oružja. Tehnologija, obuka, interoperabilnost i logistika postaju ključni faktori, a upravo ih ova metodologija nastoji obuhvatiti.
Zbog toga se često događa da države s velikim brojem vojnika ostanu niže rangirane od onih koje imaju manju, ali moderniju i bolje organiziranu vojsku, sposobnu za brzo i precizno djelovanje u složenim sigurnosnim uvjetima.
