Nedavno smo pisali o misterioznom oblaku željeza u obliku „šipke“ koji je otkriven u Maglini Prsten u zviježđu Lire. Iako je otkriće izazvalo veliko zanimanje znanstvene zajednice, još uvijek ne postoji jedinstvena ni potvrđena teorija o tome kako je nastao.
Stručnjaci ističu da se ništa slično dosad nije promatralo u svemiru, a trenutačno postoje dvije vodeće hipoteze o njegovu podrijetlu.
Maglina Prsten – „poligon“ za znanstvenike
Maglinu Prsten prvi je 1779. godine u sjevernom zviježđu Lire uočio francuski astronom Charles Messier. Riječ je o živopisnom plinskom omotaču koji je izbacila zvijezda u završnoj fazi sagorijevanja svojega nuklearnog goriva.
Zbog toga što je relativno blizu Zemlji, aktivna i snažno emitira svjetlost, znanstvenici je često koriste kao „poligon“ za ispitivanje novih teleskopa i instrumenata, prije nego što ih primijene na promatranje udaljenijih kozmičkih objekata.
Upravo zato je Maglina Prsten jedno od najdetaljnije proučavanih područja svemira.
Zagonetna „željezna šipka“
Istraživači smatraju da bi otkrivena „željezna šipka“ mogla pružiti uvid u moguću sudbinu Zemlje u dalekoj budućnosti. Prema novoj znanstvenoj studiji, ovakav pojas ioniziranih atoma željeza nikada prije nije opažen u nekoj planetarnoj maglini, što ga čini iznimno intrigantnim.
Drugim riječima, znanstvenici su možda prvi put u povijesti izravno promatrali ostatke uništenog planeta.
Dvije vodeće hipoteze
Prema prvoj hipotezi, „željezna šipka“ nastala je tijekom izbacivanja vanjskih slojeva zvijezde, u procesu koji još uvijek nije u potpunosti razjašnjen.
Druga, još dramatičnija teorija, tvrdi da bi ta struktura mogla biti posljedica uništenja stjenovitog planeta koji je nekoć kružio oko zvijezde iz koje je nastala Maglina Prsten.
Ako je taj planet bio sličan Zemlji, Veneri ili Marsu, njegov bi se materijal tijekom razaranja rastegnuo i pretvorio u oblak željeza kakav danas promatramo.
Znanstvenici objašnjavaju da količina željeza u toj strukturi odgovara masi kakvu bi imala potpuno uništena planeta veličine Zemlje ili Venere. Manji planeti, poput Merkura ili Marsa, proizveli bi znatno manje materijala, dok bi veći ostavili još više ostataka nego što je trenutačno uočeno.
Za sada, međutim, sve ostaje u području pretpostavki.
„Smrtonosna zona“ i sudbina Zemlje
Zvijezde poput Sunca većinu svojega života provode u stabilnoj fazi. No kada im ponestane vodika, započinje njihova završna transformacija.
Za otprilike pet milijardi godina Sunce će ući u fazu crvenog diva, kada će se proširiti i do tisuću puta u odnosu na današnju veličinu.
Tada će se Zemlja naći u takozvanoj „smrtonosnoj zoni“. Prema znanstvenim procjenama, naš bi planet mogao:
- potpuno ispariti zbog ekstremnih temperatura
- ili biti rastrgan snažnim gravitacijskim silama i doslovno progutan od Sunca
Istraživanja objavljena 2025. godine dodatno podupiru ovu teoriju, jer pokazuju da crveni divovi gotovo nikada nemaju planete slične Zemlji u bliskim orbitama – vjerojatno zato što su već uništeni.
Kozmička najava kraja?
Ako se potvrdi da je „željezna šipka“ u Maglini Prsten doista ostatak nekadašnjeg planeta, mogla bi predstavljati svojevrsnu kozmičku najavu sudbine koja u dalekoj budućnosti čeka i Zemlju.
Ipak, znanstvenici upozoravaju da je za konačne zaključke potrebno još dokaza, kao i pronalazak sličnih struktura u drugim maglinama.
Za sada jedno ostaje sigurno:
svemir nam možda već sada pokazuje kako izgleda kraj jednog svijeta.
