Europsko rukometno prvenstvo održano u Danskoj, Norveškoj i Švedskoj službeno je završilo, no dojmovi s parketa i dalje snažno odjekuju rukometnom Europom. Hrvatska se s kontinentalne smotre vratila s brončanom medaljom, sedmom u povijesti europskih prvenstava, a priznanja ne prestaju pristizati ni nakon posljednjeg sučeva zvižduka.
Jedno od njih stiglo je izravno iz sjedišta Europske rukometne federacije (EHF), koja je objavila izbor pet najljepših pogodaka prvenstva. Na samom vrhu te liste našlo se ime hrvatskog reprezentativca Tina Lučina, lijevog vanjskog koji je svojim potezom ostavio bez daha i publiku i rukometne stručnjake.
Trenutak koji je prelomio utakmicu
Riječ je o pogotku postignutom u utakmici za treće mjesto protiv Islanda, u trenutku kada je Hrvatska bila pod snažnim pritiskom. Napad je prijetio pucanjem, lopta je bila gotovo izgubljena, a tada je Lučin preuzeo odgovornost.
S više od 12 metara udaljenosti, bez puno prostora i vremena, ispalio je snažan i precizan udarac koji je završio duboko u mreži islandskog gola. Bio je to pogodak koji je podigao cijelu klupu, ali i jedan od ključnih momenata susreta koji je Hrvatskoj donio broncu.
U rukometnim krugovima taj se potez već opisuje kao jedan od najimpresivnijih šuteva turnira, a EHF-ova potvrda samo je dodatno učvrstila taj dojam.
‘El Pistolero’ opravdao nadimak
Tijekom prvenstva Lučin je među suigračima i rukometnim legendama zaradio upečatljiv nadimak ‘El Pistolero’, koji su mu nadjenuli Igor Vori i Mirza Džomba. Razlog je bio jasan – eksplozivni šut, samopouzdanje u ključnim trenucima i sposobnost da preuzme odgovornost kada je najteže.
Pogodak protiv Islanda bio je savršena ilustracija tog stila igre, ali i simbol turnira koji je Lučin odigrao na visokoj razini.
Brojke koje potvrđuju ulogu nositelja igre
Osim što je autor najljepšeg pogotka prvenstva, Lučin je turnir završio i s vrlo konkretnim statističkim učinkom. Postigao je 39 pogodaka, čime je bio 14. strijelac prvenstva, dok je u hrvatskoj reprezentaciji ispred njega ostao samo kapetan Ivan Martinović s jednim golom više.
Još impresivniji bio je njegov doprinos u organizaciji igre. S 23 asistencije, Lučin je bio najbolji asistent hrvatske reprezentacije, a u ukupnom poretku turnira zauzeo je visoko peto mjesto među dodavačima.
Takva kombinacija učinkovitosti i razigravanja dodatno je naglasila njegovu važnost u momčadi koja je kroz cijelo prvenstvo rasla iz utakmice u utakmicu.
Hrvatska s medaljom i individualnim priznanjima
Lučinovo priznanje nije jedino individualno koje je završilo u hrvatskim rukama. Mario Šoštarić izabran je za najbolje desno krilo prvenstva, čime je potvrđeno da je Hrvatska, uz momčadski uspjeh, imala i nekoliko pojedinaca u samom europskom vrhu.
Sedma medalja s europskih prvenstava dodatno učvršćuje status Hrvatske kao jedne od najkonstantnijih rukometnih reprezentacija kontinenta, a priznanja poput EHF-ova izbora najljepšeg pogotka služe kao podsjetnik na kvalitetu i atraktivnost igre koju je reprezentacija prikazala.
EHF-ova objava završila je uz napomenu da su glasovi pristizali i od stručnjaka i od publike, a Lučinov pogodak uvjerljivo je odnio prvo mjesto, ostavivši iza sebe konkurenciju iz samog vrha europskog rukometa.
