Delikatesa zatvorena već sredinom dana, mesnica bez mesara, a kupci upućeni na pakiranu robu i samoposlužne blagajne – prizori su koji više nisu iznimka, nego svakodnevica u sve većem broju hrvatskih trgovina.
U zagrebačkim kvartovima, ali i u manjim gradovima, radno vrijeme „svježih“ odjela sve se češće skraćuje bez velike najave. Na pultovima se pojavljuju obavijesti kako je narezivanje sira i salame dostupno samo do ranog poslijepodneva, dok se nakon toga kupci upućuju na rashladne vitrine s unaprijed zapakiranim proizvodima.
U praksi to znači da oni koji u trgovinu dolaze nakon posla često nemaju izbor kakav su godinama smatrali normalnim.
Radnika ima manje nego ikad, a posao je sve teži
Trgovina se posljednjih godina suočava s kroničnim manjkom radne snage, a problem nije samo u broju zaposlenih, već i u strukturi poslova koji se nude. Na jednoj smjeni često radi tek nekoliko ljudi koji istodobno moraju pokrivati blagajne, slagati robu, pomagati kupcima i nadzirati samoposlužne kase.
Prema podacima s tržišta rada, u oglasima je stalno otvoreno nekoliko stotina natječaja za trgovce, no interes je slab. Poslodavci upozoravaju da se dio radnika zadrži svega nekoliko dana, dok drugi odlaze čim pronađu manje stresan posao.
Prosječna plaća ne prati očekivanja
Iako je prosječna neto plaća u Hrvatskoj premašila 1350 eura, u maloprodaji je ona i dalje osjetno niža. Velik broj zaposlenih radi za iznose koji su tek nešto viši od minimalca, uz neujednačene rasporede, rad vikendom i česta produženja smjena.
Sindikalni predstavnici upozoravaju kako 70 radnika često radi posao predviđen za njih 100, što dovodi do iscrpljenosti, nezadovoljstva i velike fluktuacije zaposlenih. Posao u trgovini sve se češće opisuje kao fizički i psihički zahtjevan, bez dovoljno financijske kompenzacije.
Nestanak klasičnih mesnica i delikatesa
Poseban problem predstavlja nedostatak kvalificiranih mesara, zanimanja za koje gotovo da više nema interesa među mladima. U nekim županijama u cijeloj školskoj godini upiše se tek nekoliko učenika, a u pojedinima nijedan.
Zbog toga trgovci sve češće odustaju od klasičnih mesnica i okreću se samoposlužnim rashladnim zidovima, gdje se meso prodaje unaprijed zapakirano. Slično se događa i s kruhom, sirevima i salamama, koji postupno nestaju s pultova na kojima se nekad čekao red.
Strani radnici i umirovljenici postaju nužnost
Kako domaće radne snage nema dovoljno, trgovine se sve više oslanjaju na radnike iz inozemstva, ali i na umirovljenike koji rade na pola radnog vremena. Trgovina je pritom djelatnost s najvećim brojem zaposlenih korisnika mirovina.
Istodobno raste udio stranih radnika, osobito u većim gradovima i tijekom turističke sezone, kada se opseg posla dodatno povećava.
Tehnologija preuzima ulogu ljudi
Samoposlužne blagajne, digitalni nadzor i automatizirani procesi više nisu iznimka, već odgovor na nedostatak radnika. Trgovci priznaju kako se uvođenje novih tehnologija ubrzava, a umjetna inteligencija i automatizacija sve češće preuzimaju poslove koje su nekad obavljali ljudi.
Kupci, međutim, sve češće izražavaju nezadovoljstvo. Žale se na nedostatak pomoći, gužve na blagajnama i osjećaj da su prepušteni sami sebi, osobito stariji građani koji se teže snalaze u digitaliziranom okruženju.
Trgovine pune, ali sustav na rubu
Iako police još uvijek izgledaju popunjeno, sve je više znakova da se sustav održava velikim naporom preostalih radnika. Skraćeno radno vrijeme pojedinih odjela, zatvaranje nerentabilnih lokacija i promjene u organizaciji rada postaju nova realnost hrvatske maloprodaje.
U većim gradovima problem je izraženiji nego ikad, dok se u manjim sredinama sve češće događa da trgovine jednostavno ne rade cijeli dan jer nema tko stati iza pulta.
