Srbijanski odvjetnik Nemanja Berić, koji je tijekom ljeta 2024. godine u Hrvatskoj bio uhićen i zatvoren zbog veličanja četništva na društvenim mrežama, pravomoćno je osuđen. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske potvrdio je kaznu od 15 dana zatvora zbog remećenja javnog reda i mira, a riječ je o kazni koju je Berić već odslužio.
Presuda se odnosi na niz fotografija i objava na Facebooku koje su, prema ocjeni suda, sadržavale jasne elemente govora mržnje, veličanja četničkog pokreta i ratnih zločinaca, kao i poruke koje uznemiruju hrvatsku javnost.
Berić je uhićen 10. kolovoza 2024. godine na graničnom prijelazu Bajakovo, prilikom povratka u Srbiju. Policija Šibensko-kninske županije protiv njega je podnijela prekršajnu prijavu zbog 31 objave na društvenoj mreži Facebook koje su se povezivale s četničkim pokretom, ratnim zločinima i velikosrpskom ideologijom.
Nakon uhićenja prevezen je na Prekršajni sud u Šibeniku, gdje mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 dana, koju je odmah i odslužio.
Po izlasku iz zatvora i povratku u Srbiju, Berić je dobio javnu političku podršku. Primio ga je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, koji je na društvenim mrežama objavio njihovu zajedničku fotografiju. Tom je prilikom naveo da je Berić u Hrvatskoj bio zatvoren zbog pjevanja pjesme Baje Malog Knindže te dodao da mu je obećao zajednički odlazak na koncert tog pjevača, poznatog po protuhrvatskim i protumuslimanskim pjesmama.
U javnim istupima nakon povratka u Srbiju, Berić je tvrdio da je osuđen zbog glazbenog sadržaja i poruka koje, kako je naveo, ne smatra spornima. U jednom televizijskom razgovoru izjavio je da je presuda donesena nakon što su „čuli pjesmu Kad sam bio mali, poklone mi slali, iz Chicaga moji, znaš ti dobro koji“. Tom je prilikom izjavio i da „nikada nije vidio tako krvave oči kao što je imala ta sutkinja Anamarija“, tvrdeći da mu je rekla da više ne želi da ikada uđe u Hrvatsku.
U žalbi na presudu Berić je osporavao nadležnost hrvatskih sudova, tvrdeći da su objave nastale dok se nalazio u Srbiji te da mu je povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja. Također je naveo da kao Srbin ne vrijeđa nikoga veličanjem četničkih simbola.
Visoki prekršajni sud RH odbio je sve njegove navode, kao i žalbu policije koja je tražila strožu kaznu. U obrazloženju presude sud je naveo da sloboda mišljenja i izražavanja nije apsolutna te da prestaje u trenutku kada se njome širi govor mržnje, osobito kroz rasizam i ksenofobiju.
Sud je utvrdio da su sporni sadržaji uključivali nošenje majice s likom osuđenog četničkog vojvode, fotografiranje uz tablu na ulazu u Knin uz podignuta tri prsta, objave s natpisom „1995 – 2019 – Oluja je pogrom“, dijeljenje karte s granicama tzv. Republike Srpske Krajine, isticanje grba paravojne skupine „Srpska čast“, kao i fotografiranje na Kninskoj tvrđavi uz prijeteće poruke.
Prema ocjeni suda, takvi simboli i poruke predstavljaju nacionalističku velikosrpsku ideologiju koja izražava netrpeljivost prema nesrpskom stanovništvu te negira žrtve ratnih zločina. Sud je zaključio da se radi o rasističkom izričaju koji diskriminira osobe druge etničke i vjerske pripadnosti te uznemiruje javnost.
U presudi se navodi da se u ovom slučaju pozivanje na slobodu izražavanja smatra zlouporabom prava, jer takav govor nije zaštićen Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, čija je Hrvatska potpisnica.
Sud se osvrnuo i na tvrdnje o navodnoj pristranosti sutkinje, zaključivši da Berić nije iznio konkretne dokaze koji bi potkrijepili takve navode. Istaknuto je da se odluka temelji na utvrđenim činjenicama, zakonskim odredbama i općepoznatim povijesnim činjenicama, bez utjecaja osobnih stavova sutkinje.
Nadležnost hrvatskih sudova, prema zaključku suda, proizlazi iz činjenice da su neke fotografije snimljene na teritoriju Hrvatske, a objave su bile javno dostupne na Facebooku, iako je okrivljenik tvrdio da su bile vidljive samo prijateljima.
