Službeni posjet ministra obrane Ivana Anušića Izraelu izazvao je jednu od najoštrijih političkih razmjena između predsjednika Republike Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića u posljednje vrijeme, otvorivši pitanje vođenja obrambene politike, međunarodne suradnje i ustavnih ovlasti najviših državnih dužnosnika.
Ministar obrane boravi u Izraelu od 22. do 25. veljače, gdje se sastao s izraelskim ministrom obrane Israelom Katzom te predstavnicima obrambene industrije. Tijekom sastanaka razgovaralo se o jačanju bilateralne vojne suradnje, razmjeni iskustava i povezivanju obrambenih industrija, uključujući i napredne vojne tehnologije poput sustava Trophy, koji je dio njemačkog tenka Leopard 2A8.
Nakon sastanka Anušić je istaknuo potencijal daljnje suradnje.
“Razgovarali smo o jačanju bilateralne suradnje na razini ministarstava obrane RH i Države Izrael te o snažnijoj povezanosti hrvatske i izraelske obrambene industrije. Postoji veliki prostor za suradnju s izraelskom industrijom, a MORH će je nastaviti razvijati u korist naših Oružanih snaga RH i sigurnosti Hrvatske.”
Dodao je i kako hrvatski vojnici nisu sudjelovali u tim sastancima.
“Predstavnici Oružanih snaga nisu s nama u posjetu Izraelu niti su sudionici sastanaka. Vlada i ja kao ministar obrane nećemo zanemariti nego ćemo razvijati suradnju s Državom Izrael u korist naših Oružanih snaga.”
Milanović: Suradnja bi bila štetna za Hrvatsku
Na Anušićev posjet reagirao je predsjednik Zoran Milanović, koji je ponovio svoj raniji stav da hrvatska vojska ne smije surađivati s Izraelom.
“Zbog neprihvatljivog postupanja izraelske vojske i neviđenog gaženja svih normi međunarodnog humanitarnog prava, još u svibnju prošle godine zapovjedio sam prekid svake suradnje Oružanih snaga Republike Hrvatske s izraelskom vojskom, a koja se odnosi na sve pripadnike Hrvatske vojske.”
Naglasio je i kako se takva suradnja ne može provesti.
“Bilo kakvi dogovori, ugovori ili sporazumi s izraelskom vojskom ili izraelskom vojnom industrijom bili bi neprovedivi i štetni za Hrvatsku.”
Predsjednik je pozvao Vladu da zaustavi planirane aktivnosti.
“Pozivam Vladu RH – koja je nadležna i odgovorna za nabavu vojne opreme i oružja – da obustavi sve planirane dogovore, ugovore ili sporazume koji bi uključivali kupovinu oružja i vojne opreme iz Izraela.”
Dodao je kako je o tome već razgovarao s premijerom.
“I u nedavnom telefonskom razgovoru izravno sam upozorio predsjednika Vlade RH kako bi bilo kakav oblik vojne suradnje s Izraelom bio neprihvatljiv.”
Plenković: Predsjednik nema nikakve ovlasti
Premijer Andrej Plenković odgovorio je kako predsjednik nema nadležnosti u tim pitanjima te istaknuo da Vlada vodi obrambenu politiku države.
“Anušić je tamo kao političar, ne kao vojnik. Prema tome, nema predsjednik nikakve ovlasti o tome da govori gdje će ministri ili predsjednik vlade ići.”
Dodao je i:
“Ni mi njega nismo pitali u koje zemlje ide u posjet u zadnje vrijeme. To nije nešto što je posebno bitno za vladu što je on tu priopćio.”
Naglasio je da Vlada provodi politiku modernizacije vojske.
“Što se tiče nacionalnih interesa, vlada ih čuva. Što se tiče jačanja hrvatske vojske, vlada to radi više nego ijedna vlada prije. Transformacija svega onoga što se baziralo na istočnoj tehnologiji i prelazak na zapadnu tehnologiju je glavna karakteristika onoga što mi radimo.”
Istaknuo je i konkretne brojke.
“Proračun koji je povećan dva puta, ispunjavanje zavjeta NATO-a gdje smo na 2,1 posto izdvajanja na obranu danas, na ulaganje u zrakoplovstvo, kopnenu vojsku, mornaricu, veća prava hrvatskim vojnicima – sve su to postignuća naše vlade.”
Spor oko vođenja obrambene politike
Sukob između predsjednika i Vlade otvorio je i šire pitanje vođenja obrambene politike i odnosa između državnih institucija. Dok predsjednik kao vrhovni zapovjednik tvrdi da vojska neće sudjelovati u takvim aktivnostima, Vlada ističe da ona donosi odluke o međunarodnoj obrambenoj suradnji i modernizaciji vojske.
Istovremeno, Ministarstvo obrane nastavlja razgovore o suradnji, a ministar Anušić izraelskoj strani predstavio je potencijal hrvatske obrambene industrije i mogućnosti buduće suradnje, dok političke reakcije i javne poruke s Pantovčaka i iz Banskih dvora dodatno naglašavaju duboke razlike u pristupu obrambenoj i vanjskoj politici Hrvatske.
