U trenutku kada se u javnosti sve češće govori o rastu cijena nekretnina i nedostatku stanova za mlade obitelji, iz Gradske skupštine Grada Zagreba stiže inicijativa koja bi mogla imati dalekosežne posljedice na budući razvoj metropole.
Na sjednici održanoj u utorak zastupnici su usvojili zaključak o pokretanju postupka za ocjenu suglasnosti Zakona o prostornom uređenju s Ustavom Republike Hrvatske. U središtu prijepora nalazi se članak 208., odredba za koju gradska vlast tvrdi da ozbiljno zadire u ustavne ovlasti lokalne samouprave.
Gradonačelnik Tomislav Tomašević upozorio je da bi predložene izmjene mogle omogućiti investitorima da, ako se u roku od tri godine ne donesu urbanistički planovi uređenja (UPU) za određena područja, zatraže dozvole i krenu u realizaciju projekata i bez njih.
– U Zagrebu se UPU-i donose od 1999. godine, a u proteklih 27 godina usvojeno ih je ukupno 68. Od toga je u posljednje četiri i pol godine doneseno njih 11. Istodobno, za cjelokupno područje obuhvaćeno GUP-om Zagreba potrebno je donijeti još čak 95 UPU-a, ne računajući GUP Sesveta. Zakonodavac sada traži da se u samo tri godine usvoji više planova nego što ih je doneseno u gotovo tri desetljeća – kazao je Tomašević neposredno prije glasovanja.
Prema njegovim riječima, takav rok je praktički neizvediv.
Gradonačelnik je dodatno istaknuo kako od postojećih 68 UPU-a prosječna realizacija iznosi tek 41 posto. To znači da je, prema važećim planovima, moguće izgraditi još oko 60 posto predviđenih kapaciteta bez donošenja novih planova.
– Želimo ravnomjerni razvoj, ne želim da se ponavljaju Svete Klare niti Trešnjevke – Sjever, ne želim stambena naselja bez adekvatne komunalne i prometne infrastrukture, bez vrtića, škola i domova zdravlja. Ako mislite da je moguće usvojiti 95 UPU-a u tri godine i omogućiti, po mojoj procjeni, više od 60.000 stambenih jedinica i da neće doći do pet puta većih problema nego sada, potpuno se varate – naglasio je.
U javnosti se, kako kaže, stvara dojam da izmjene zakona idu u prilog građanima koji žele graditi vlastite kuće, ali nailaze na administrativne prepreke.
– Koji su to inicijatori bili fizičke osobe? Ja ne znam ni za jedan takav primjer. To su firme, investitori koji žele realizirati što više stambenih kvadrata, o tome se radi – rekao je.
Jedan od podataka koji posebno odjekuje jest procjena Ministarstva graditeljstva prema kojoj u Zagrebu trenutno postoji oko 55.000 praznih stanova. Istodobno, u posljednjih deset godina privatni sektor izgradio je oko 3000 stanova u skladu s postojećim zakonima i Generalnim urbanističkim planom.
– U posljednjih deset godina privatni je sektor izgradio oko 3000 stanova prema postojećim zakonima i GUP-u, dok se sada predlaže zakonski okvir koji bi omogućio izgradnju čak sedam puta većeg broja stanova u samo tri godine – upozorio je Tomašević.
Otvoreno je i pitanje tko bi, u slučaju da lokalna samouprava ne donese potrebne planove u zadanom roku, preuzeo odgovornost za odlučivanje o prostornom razvoju grada.
– Pa tko može? Hoće li Vlada, investitori? Građani sami odlučuju o vlasti i jedino ta vlast, lokalna samouprava, može odlučivati kojom dinamikom će se razvijati prostor grada kojim ona upravlja. I nitko drugi. Ako građani nisu zadovoljni, neka glasaju za novu na izborima – zaključio je.
Rasprava o izmjenama Zakona o prostornom uređenju tako prelazi iz okvira političke polemike u šire pitanje: kako uskladiti potrebe tržišta nekretnina, ustavne ovlasti lokalne samouprave i stvarne demografske pokazatelje? Dok jedni upozoravaju na opasnost prekomjerne i neplanske gradnje, drugi ističu da je tržištu potrebna brža i učinkovitija procedura.
U Zagrebu, gradu s desecima tisuća praznih stanova i potencijalom za desetke tisuća novih, rasprava o budućem razvoju prostora tek se zahuktava.
