Plaćanje RTV pristojbe u Hrvatskoj već godinama izaziva rasprave među građanima, a jedan nedavni slučaj ponovno je otvorio pitanje načina na koji se utvrđuje obveza plaćanja. Rasprava koja se proširila internetom počela je nakon što je jedna građanka opisala situaciju u kojoj je, tvrdi, pogreškom upisana kao obveznica plaćanja pristojbe Hrvatske radiotelevizije (HRT).
Prema važećim pravilima, svaki građanin Republike Hrvatske koji posjeduje radijski ili televizijski prijamnik dužan ga je prijaviti HRT-u u roku od 30 dana od nabave. Također, promjena adrese ili mjesta stanovanja mora se prijaviti najkasnije u roku od 15 dana.
No obveza ne prestaje samo na televizoru. U pravilu se odnosi na sve uređaje koji mogu primati radijski ili televizijski signal, što uključuje i određene druge uređaje. Kućanstva koja posjeduju više takvih uređaja i dalje plaćaju jednu mjesečnu pristojbu, pod uvjetom da se radi o istom kućanstvu.
Visina pristojbe određuje se prema zakonskom okviru te može iznositi najviše 1,5 posto prosječne neto plaće u Hrvatskoj, a konačnu odluku svake godine donosi Nadzorni odbor HRT-a uz prethodno odobrenje Vijeća za elektroničke medije.
Neočekivano pismo i sporni zapisnik
Rasprava je započela kada je jedna građanka objavila da je dobila preporučeno pismo HRT-a u kojem je navedeno da je evidentirana kao obveznica plaćanja pristojbe.
U dopisu je, kako tvrdi, bio priložen zapisnik kontrolora koji navodi da je tijekom posjeta na vratima vidio televizor i razgovarao s osobom koja je odbila plaćati pretplatu.
Građanka je opisala situaciju riječima:
“Danas mi je došla preporučena pošta od HRT-a u kojoj navode da su me uveli kao obveznika za plaćanje i priložen je zapisnik o tome kako je kontrolor bio kod mene i vidio da imam televiziju dok je stajao na vratima. U zapisniku stoji da mu je stranka otvorila vrata i rekla da ju ne zanima pretplata te da je ta ista osoba u ozbiljnijoj životnoj dobi i da su podaci od te osobe uzeti iz katastra. Kasnije sam u razgovoru sa starijom susjedom došla do toga da mu je ona otvorila vrata i rekla sve to što je on naveo u zapisniku.”
Dodala je i da nikada nije otvorila vrata kontroloru, a sumnja da je došlo do zamjene identiteta jer je susjeda starije životne dobi razgovarala s kontrolorom.
“Kontrolor je vjerojatno zabunom uzeo moje podatke iz katastra, a to je zapravo trebalo biti poslano susjedi. Ja inače imam 34 godine, a susjeda je u ozbiljnijoj dobi. Nikada im nisam otvorila vrata. Na račun susjede sam sada zabilježena i uvedena kao obveznik za plaćanje pristojbe.”
Građani raspravljaju o pravima i obvezama
Objava je ubrzo izazvala velik broj reakcija, a građani su počeli dijeliti vlastita iskustva s HRT-ovim kontrolama i postupkom utvrđivanja obveze plaćanja.
Jedan od komentatora upozorio je na važnost potpisa na zapisniku:
“Je li išta potpisano? Odnosno, jesi li potpisala taj njihov zapisnik? Ako ga je potpisala susjeda, onda je to njezin problem. Ako je gornji odgovor ne, onda sve od HRT-a lijepo i uredno ignorirati.”
Prema njegovu iskustvu, postupak često može završiti i sudskim postupkom, u kojem se spor vodi oko vjerodostojnosti zapisnika i dokaza o posjedovanju televizijskog prijamnika.
“Postoji velika mogućnost da će HRT pokrenuti sudski postupak. Mene su dali na sud otprilike dvije godine nakon posjeta. Najbolje je pratiti situaciju na e-Građani, gdje će biti cijeli spis.”
Kako se dokazuje posjedovanje prijamnika
U raspravi se otvorilo i pitanje dokazivanja posjedovanja televizora ili drugog uređaja.
Jedan korisnik savjetovao je da u eventualnom sudskom postupku treba tražiti konkretne dokaze:
“Treba tražiti od suda da HRT dostavi dokaze o posjedovanju televizora, primjerice marku, model i slično. Najvažnije je da HRT dostavi dokaz kada je televizor kupljen.”
Prema njegovim riječima, zakon propisuje da se uređaj mora prijaviti u roku od 30 dana od nabave, pa se u sudskom postupku često postavlja pitanje kada je uređaj zapravo kupljen i na temelju čega se utvrđuje trajanje obveze plaćanja.
Postupci koji izazivaju kritike
U raspravi su se pojavili i komentari koji kritiziraju način na koji kontrolori prikupljaju podatke.
Jedan sudionik rasprave smatra da su takvi postupci problematični:
“To su zaista beskrupulozni postupci. Čovjek je vidio ženu u starijoj, ozbiljnijoj dobi, vjerojatno u mirovini, koja ne želi plaćati pretplatu.”
Drugi pak savjetuju pragmatičan pristup i izravno rješavanje problema.
“Ako ti nije problem, najbolje je otići na HRT na šalter i tamo riješiti situaciju. Meni je uvijek bilo najbezbolnije tako.”
Obveza plaćanja i zakonski okvir
S druge strane, dio komentatora podsjetio je da je RTV pristojba zakonska obveza za sve koji posjeduju uređaj sposoban za prijem televizijskog ili radijskog signala.
Jedan korisnik to je sažeo u komentaru:
“Imaš li televizor (ili uređaj za gledanje TV programa) ili nemaš? Dakle, pristojbu moraš plaćati. Kao i porez na razne druge stvari.”
Postoje, međutim, i iznimke za određene socijalne skupine koje mogu biti oslobođene plaćanja pristojbe, ovisno o propisanim kriterijima.
Rasprava je otvorila i pitanje prakse u turizmu. Pojedini iznajmljivači navode da su, nakon prijave smještaja putem Turističke zajednice, automatski evidentirani i kao obveznici plaćanja RTV pristojbe za televizore u apartmanima.
Takve situacije, prema komentarima građana, često dovode do dodatnih nedoumica oko toga kada i za koje uređaje nastaje obveza plaćanja, što redovito potiče nove rasprave o sustavu naplate RTV pristojbe i načinu na koji se provode kontrole.
