Sve veći broj stranih radnika dolazi u Hrvatsku ne samo iz susjednih zemalja, već i iz udaljenih dijelova svijeta poput Indije, Nepala i Filipina. Njihov dolazak više nije vezan isključivo uz sezonske poslove u turizmu – mnogi danas pronalaze zaposlenje tijekom cijele godine, često u građevini, industriji ili poljoprivredi. Za HRT-ovu emisiju Labirint su ispričali svoje priče.
Za dolazak u Hrvatsku mnogi od njih prolaze kroz dugotrajan i skup proces, koji uključuje velika financijska odricanja. Često ulažu tisuće eura kako bi dobili priliku raditi, a nerijetko se zbog toga i zadužuju.
Velike cijene dolaska: krediti i dugovi kao početak novog života
Priče radnika otkrivaju koliko je njihov put težak već na samom početku.
“Kad sam došao iz Indije u Hrvatsku, platio sam 6000 eura za radnu dozvolu. Dakle, imam kredit. Sada šaljem novac svojoj majci. Oni će otplatiti kredite”, rekao je Indijac Sandeep D’souza.
Sličnu situaciju ima i radnik iz Nepala, Niroy Pokhrel, koji je u Hrvatsku stigao 2022. godine.
“Kad sam došao 2022., još je vrijedila kuna. Tako da moram platiti oko 50.000 kuna. Oko 7000 eura sam uzeo na zajam, platio agenciji i došao ovamo”, otkriva Niroy.
Njegova svakodnevica odvija se na gradilištu u Samoboru, gdje radi zajedno s desetak sunarodnjaka.
Majčina borba: zalog zlata i život u odricanju
Posebno snažna je priča Nazrin Timmapur, samohrane majke troje djece, koja je prije dolaska u Hrvatsku bila bez prihoda.
“Založila sam zlato u banku. Uzela sam kredit od banke i dala taj novac agentu i nakon što sam došla ovdje, 6 mjeseci sam svaki mjesec slala novac banci i pokrila dug”, prisjetila se.
Njezina svakodnevica i danas je obilježena štednjom i brigom za obitelj. Većinu zarade šalje djeci kako bi im osigurala školovanje.
“Svaki mjesec njima šaljem svoju plaću, a ovdje trošimo plaću moje kćeri”, kaže.
Život u Hrvatskoj: skromnost i izdržljivost
Unatoč zaposlenju, životni uvjeti mnogih stranih radnika ostaju skromni. Nazrin je napustila organizirani smještaj zbog prenapučenosti i sada živi privatno, uz strogu kontrolu troškova.
“I hranu, da. Da, i kupnju, možda 100 ili 200 eura ostane za nas. To je dovoljno za nas jer smo zajedno, dvije osobe, ja i moja kći. Ona ne jede mnogo. Takav je život. Moramo izdržati”, poručila je.
Fizički zahtjevan rad, rano ustajanje i svakodnevni napor za nju su cijena koju je spremna platiti za bolju budućnost svoje djece.
Razdvojenost od obitelji kao najveća žrtva
Najveći teret koji mnogi nose nije fizički rad, već udaljenost od najbližih. Nazrin ističe da joj najviše nedostaju djeca koja su ostala u domovini.
Unatoč tome, već ima iskustvo rada u inozemstvu – nakon Hrvatske jedno vrijeme je provela u Kuvajtu kao dadilja, a zatim se ponovno vratila.
Nova generacija: Hrvatska kao prostor slobode
Za mlađe radnike Hrvatska ne predstavlja samo mjesto rada, već i prostor osobne slobode.
Njezina kći Muskan Timmapur otvoreno govori o razlici između života u Indiji i Hrvatskoj.
“U Indiji imamo previše ograničenja i pravila jer žene ne mogu izlaziti, djevojke ne mogu razgovarati s dečkima i ne mogu ništa učiniti same. U Hrvatskoj imam slobodu i mogu raditi bilo što, razgovarati s nekim dečkima ili negdje ići, uživati, kao prijatelj, razgovarati, ići bilo gdje. Sloboda je kad mogu provoditi svoje vrijeme kako želim”, ističe Muskan.
Ona već razmišlja o budućnosti svoje obitelji u Hrvatskoj.
“Da, dobro mi je. Ovdje ću stanovati. Mogu dovesti i svoju sestru i ona može učiti ovdje. Da obje živimo ovdje. Nakon toga mogu zvati brata i on može učiti ili nešto raditi ovdje. Oni mogu učiniti bilo što. Ja nisam studirala ništa. Ali oni studiraju. Moraju biti nešto u životu. I sve to jer moramo spriječiti mamu da dalje radi. Sad se možda mora odmoriti. Radit ćemo umjesto nje”, poručila je.
Filipinska perspektiva: Hrvatska kao ostvarenje sna
Među radnicima su i Filipinci, koji u Hrvatskoj vide priliku za stabilniji život.
Jaypee Jagorin, koji radi zajedno s majkom, jasno opisuje svoje razloge dolaska.
“Pa, to je to. Ovo je moj san. Prijavio sam se jer je plaća visoka, eto zašto. Onda sam vidio ljude ovdje. Dobri, prijateljski nastrojeni. Ne znam, možda ću tražiti boravište ovdje zbog moje kćeri. Ovdje je rođena. U Hrvatskoj”, priča Jaypee.
Njegova želja je da njegova kći odrasta upravo ovdje.
“Jer znate, isto je na Filipinima kao i ovdje, ali velika plaća. 800 eura je moja plaća, ponekad pošaljem 300 eura na Filipine”, dodaje, naglašavajući da mu preostalih 500 eura omogućuje život u Hrvatskoj.
Slanje novca kući: život između dvije stvarnosti
Za mnoge radnike velik dio plaće odlazi njihovim obiteljima u domovini. Filipinac Melchor Lundag opisuje takvu svakodnevicu.
“Ovdje sam samo zbog moje obitelji, tako da 70% svoje plaće šaljem njima”, rekao je, dodajući kako su naviknuti živjeti skromno.
Širi kontekst: rast stranih radnika u Hrvatskoj
Trend dolaska stranih radnika u Hrvatsku posljednjih godina značajno raste. Razlog tome je sve veći nedostatak domaće radne snage u sektorima poput građevine, turizma i proizvodnje.
Prema dostupnim podacima iz javnih izvora, broj izdanih radnih dozvola strancima kontinuirano raste, a poslodavci sve više ovise o radnicima iz Azije. Istovremeno, mnogi od njih Hrvatsku vide kao početnu točku – neki planiraju ostanak, dok drugi razmišljaju o odlasku u zemlje s većim plaćama.
Život između nade i odricanja
Priče stranih radnika u Hrvatskoj otkrivaju složenu stvarnost: s jedne strane priliku za bolju zaradu i sigurniju budućnost, a s druge strane dugove, odricanja i razdvojenost od obitelji.
Za neke je Hrvatska konačna destinacija i novi dom, dok je za druge tek usputna stanica na putu prema još boljim uvjetima života.
