Geopolitička napetost između Sjedinjenih Američkih Država i Irana ulazi u novu fazu u kojoj bi posljedice mogle nadilaziti vojni sukob i snažno pogoditi globalno gospodarstvo. U središtu priče nalazi se Hormuški tjesnac – ključna arterija svjetske trgovine energentima – koji Iran sada pokušava pretvoriti u izvor golemih prihoda i alat političkog pritiska.
Nova poluga u sukobu: kontrola nad Hormuškim tjesnacem
Iran je u najnovijim zahtjevima za okončanje rata, za koji tvrdi da su ga pokrenule Sjedinjene Američke Države i Izrael, iznio i dosad nezabilježen zahtjev – priznanje suvereniteta nad Hormuškim tjesnacem.
Riječ je o strateški iznimno važnom morskom prolazu kroz koji prolazi oko petine svjetske nafte i ukapljenog prirodnog plina. Upravo zbog toga, svaka promjena režima upravljanja ovim tjesnacem ima potencijal izazvati globalne posljedice.
Dosadašnji pregovori Irana sa SAD-om fokusirali su se na ublažavanje sankcija i pravo na nuklearni program, no novi zahtjev jasno pokazuje širenje ambicija Teherana.
Iznenađujući učinak iranske strategije
Iranske akcije u Hormuškom tjesnacu već su imale snažan učinak. Promet kroz ovaj ključni prolaz gotovo je stao zbog napada, što je uzdrmalo globalna energetska tržišta i natjeralo mnoge države na hitne mjere osiguranja opskrbe.
Stručnjaci ističu da je čak i sam Iran iznenađen razmjerima tog učinka.
„Iran je donekle iznenađen koliko je njegova strategija (u Hormuzu) bila uspješna – koliko je jeftino i relativno lako držati globalno gospodarstvo u šahu“, rekla je Dina Esfandiary, voditeljica za Bliski istok u Bloomberg Economicsu. „Jedna od lekcija rata jest da je Iran otkrio ovu novu polugu i vjerojatno će je ponovno koristiti u budućnosti. A monetizacija je dio tog otkrića.“
Ova procjena sugerira da bi Iran mogao dugoročno koristiti ovu strategiju, ne samo kao vojni, već i kao ekonomski alat.
Upozorenja iz Washingtona i reakcija saveznika
Sjedinjene Američke Države jasno su dale do znanja da ovakav razvoj događaja smatraju neprihvatljivim. Američki državni tajnik Marco Rubio upozorio je na ozbiljne posljedice:
„To nije samo nezakonito, nego i neprihvatljivo i opasno za svijet, i važno je da svijet ima plan kako se tome suprotstaviti“, rekao je Rubio nakon sastanka skupine G7 u Francuskoj.
Ministri vanjskih poslova G7 pritom su naglasili „apsolutnu nužnost“ očuvanja slobodne i sigurne plovidbe, što dodatno pokazuje razinu zabrinutosti međunarodne zajednice.
Pravni spor i međunarodna pravila
Hormuški tjesnac ima poseban status u međunarodnom pravu. Iako se nalazi unutar teritorijalnih voda Irana i Omana, smatra se međunarodnim plovnim putem.
„Hormuški tjesnac je međunarodni plovni put s preklapajućim teritorijalnim vodama Irana i Omana… U tim vodama vrijede iranski i omanski zakoni“, rekao je. „No, budući da je riječ o međunarodnom tjesnacu, vrijedi pravo tranzitnog prolaza za sve države, što omogućuje neometano kretanje brodova, prelete i podvodni prolaz.“
Stručnjaci upozoravaju da bi naplata prolaza bila protivna tim pravilima.
„Uvođenje tranzitnih naknada krši pravila tranzitnog prolaza“
Unatoč tome, Iran razmatra zakon koji bi omogućio takvu praksu, uz spominjanje „novog režima“ upravljanja tjesnacem.
Rijetki povijesni primjeri
Pokušaji naplate prolaza kroz međunarodne tjesnace gotovo da ne postoje u modernoj povijesti. Jedan od rijetkih primjera datira iz 19. stoljeća, kada je Danska naplaćivala prolaz kroz svoje tjesnace, ali je 1857. godine pod pritiskom drugih država ukinula tu praksu.
Ova činjenica dodatno naglašava koliko bi iranski potez bio presedan.
Potencijal zarade: milijarde dolara godišnje
Iran već procjenjuje koliko bi mogao zaraditi od naplate prolaza. Kroz Hormuški tjesnac dnevno prolazi oko 20 milijuna barela nafte, odnosno desetak velikih tankera.
Uz naknadu od oko dva milijuna dolara po tankeru:
- dnevni prihod iznosio bi oko 20 milijuna dolara
- mjesečno oko 600 milijuna dolara
- uz LNG, iznos bi mogao prijeći 800 milijuna dolara mjesečno
To bi predstavljalo značajan udio u iranskim prihodima od nafte, čak 15 do 20 posto mjesečnih prihoda iz 2024. godine.
Za usporedbu, Egipat od Sueskog kanala ostvaruje slične mjesečne prihode.
Sankcije kao pokretač nove strategije
Iran, koji je među najteže sankcioniranim državama na svijetu, vidi ovaj model kao način ublažavanja ekonomskih pritisaka. Naplata prolaza omogućila bi dodatne prihode bez povećanja izvoza.
Istodobno, Teheran poručuje da tjesnac ostaje otvoren – ali pod uvjetima. Prema njihovim tvrdnjama, brodovi koji nisu neprijateljski mogu prolaziti uz koordinaciju s iranskim vlastima.
Testiranje sustava na terenu
Postoje naznake da Iran već testira ovakav model u praksi. Podaci pokazuju da neki tankeri plove bliže iranskoj obali, a postoje i izvješća o plaćanju za siguran prolaz.
Prema dostupnim informacijama:
- više od 20 brodova koristilo je novi koridor
- najmanje dva su navodno platila prolaz
- jedan od njih platio je oko dva milijuna dolara
Industrija već osjeća posljedice ovih promjena.
„To se već događa, i vjerojatno će se događati češće ako ne dođe do napretka u pregovorima“, rekao je Richard Meade iz Lloyd’s Lista. „Trenutno je brodarska industrija praktički paralizirana.“
Globalne posljedice: energija, trgovina i sigurnost
Ako Iran uspije uspostaviti sustav naplate prolaza kroz Hormuški tjesnac, posljedice bi bile dalekosežne:
- povećanje cijena nafte i plina
- poremećaji u globalnoj trgovini
- dodatna destabilizacija međunarodnih odnosa
U kontekstu sukoba koji se povezuje s politikom Donalda Trumpa prema Iranu, ovaj razvoj događaja pokazuje kako bi rat mogao imati neočekivane ekonomske pobjednike – ali uz cijenu koju bi platili svi.
