IZRAELSKA POLITIČKA SCENA GORI: Primirje s Iranom izazvalo val bijesa, kritike stižu sa svih strana

Dogovor o primirju s Iranom u Izraelu nije donio olakšanje, nego novu buru. Dok dio političke scene govori o prilici za smirivanje sukoba, sve glasnije se čuju poruke da je riječ o teškom političkom i sigurnosnom promašaju. U središtu udara našli su se Benjamin Netanyahu, američki predsjednik Donald Trump i sam sadržaj dogovora koji je, prema dijelu izraelskih dužnosnika, otvorio više problema nego što ih je zatvorio.

Lapid bez zadrške udario na vrh vlasti

Među najglasnijima je bio Yair Lapid, koji je dogovor opisao najtežim riječima. Poručio je: “Ovo je katastrofa”. U istoj liniji kritike ustvrdio je da je riječ o katastrofi kakva se, kako kaže, nije dogodila u historiji Izraela.

Njegova ključna primjedba odnosi se na samu srž pregovora. Lapid je naglasio: “Izrael nije ni učestvovao u pregovorima koji direktno utiču na njegovu sigurnost”. Time je otvorio pitanje političke težine Izraela u procesu koji se tiče njegove sigurnosti.

Napad nije stao samo na tome. Lapid je otvoreno prozvao Benjamina Netanyahua, tvrdeći da je podbacio i politički i strateški. Poruka njegove kritike bila je jasna: vojska je obavila svoj dio posla, ali je politika zakazala.

Kritike ne dolaze samo iz opozicije

Nezadovoljstvo se nije zaustavilo na opoziciji. Avigdor Liberman upozorio je da ovakav dogovor Iranu daje vrijeme da se presabere i ojača. U dijelu izraelske desnice kritika je otišla i korak dalje.

Pojedini zastupnici ustvrdili su da je Donald Trump “popustio” i pokazao slabost. Mete napada tako nisu iste, ali je zaključak kod velikog dijela političke scene sličan: ovaj dogovor nije dobar za Izrael.

U izraelskoj javnosti i politici zato se sve češće ponavlja ista bojazan, da primirje izgleda više kao predah nego kao stvarni završetak opasnosti. I u dodatnim reakcijama izraelskih dužnosnika vidjelo se koliko je otpor snažan. Lapid je, prema navodima izraelskih medija, govorio o jednom od najtežih diplomatskih promašaja u povijesti zemlje, dok je Liberman upozoravao da sporazum Teheranu ostavlja prostor za novo preslagivanje snaga.

Strah na sjeveru ne jenjava

Dok je fokus političke rasprave na Iranu, na sjeveru Izraela traje drugačija tjeskoba. Ondje mnogi i dalje smatraju da Hezbolah ostaje izravna prijetnja i da se sigurnosna slika neće promijeniti samim proglašenjem primirja.

Stanovnici sjevera strahuju da bi dogovor mogao zaustaviti vojne operacije u Libanu i tako ostaviti problem nedovršenim. U njihovoj računici opasnost nije nestala, nego samo privremeno utišana.

Takav osjećaj pojačan je i širim okolnostima na granici. Reuters je dan ranije opisao ozračje u izraelskim zajednicama uz Libanon, gdje dio stanovnika, nakon višegodišnjeg raketiranja i raseljavanja, i dalje živi uz stalnu prijetnju Hezbolahovih napada.

Netanyahu podržao primirje, ali uz važnu ogradu

Iz ureda Benjamina Netanyahua stigla je drukčija poruka. Vlast je dala potporu primirju, ali je jasno poručila da se ono odnosi na Iran, a da se ne odnosi na Liban.

Upravo tu leži i najveća napetost. I nakon objave dogovora, napadi na jugu Libana su nastavljeni. Prema priopćenju Netanyahuova ureda, Izrael je podržao američku odluku o dvotjednoj obustavi udara na Iran, uz uvjet da Teheran odmah otvori Hormuški tjesnac i prekine napade na Sjedinjene Države, Izrael i države regije. Pregovori bi trebali početi 10. travnja u Islamabadu, ali izraelska strana istodobno tvrdi da Libanon nije obuhvaćen tim primirjem. Reuters i AP navode i da su izraelski udari po Libanonu nastavljeni, uključujući veliku seriju napada na ciljeve Hezbolaha, dok je u toj kampanji u Libanonu dosad poginulo najmanje 1.500 ljudi, a raseljeno ih je oko 1,2 milijuna.

Primirje koje nije utišalo spor

Zbog svega toga izraelska scena ostaje duboko podijeljena. Opozicija je protiv, dio vlasti je oprezan, a građani su podijeljeni. Na terenu je napetost i dalje prisutna, a politički obračun tek se zaoštrava.

Ovo zato ne izgleda kao klasično primirje nakon kojeg slijedi predah. Više nalikuje dogovoru koji je otvorio nova sigurnosna i politička pitanja, dok rasprava o tome tko je odgovoran tek dobiva puni zamah.