Jedna objava na društvenim mrežama otvorila je raspravu o starim izrazima nježnosti. Dok su neki ostali zatečeni, drugi su u neobičnoj riječi prepoznali duboku ljubav i tradiciju.
Bake i djedovi često imaju poseban način obraćanja unucima. Nadimci poput “sreća”, “duša” ili “sunce” dio su obiteljske topline i prenose se kroz generacije. No jedna majka ostala je iznenađena kada je čula kako njezina svekrva doziva dijete.
U objavi u Facebook grupi “Mamine tajne anonimne i javne”, napisala je kako se svekrva unuku obraća riječima “rano moja”, izrazom koji joj je bio potpuno nepoznat.
Zbunjenost koja je pokrenula raspravu
Autorica objave nije skrivala iznenađenje. Naglasila je da sa svekrvom ima odličan odnos i da zajedno žive, ali ju je zanimalo značenje neobičnog izraza. Umjesto da pita izravno, odlučila je potražiti objašnjenje od drugih korisnika.
Reakcije su brzo počele pristizati i bile su vrlo podijeljene. Dio komentatora priznao je da im izraz zvuči neobično, pa čak i neugodno.
Neki su pisali kako im “nije normalno da se tako obraća detetu”, dok su drugi tvrdili da “rano moja označava tugu i patnju”. Pojedini su se zapitali radi li se možda o šali.
Druga strana priče: “Boli od ljubavi”
Ipak, velik broj korisnika ponudio je potpuno drugačije tumačenje. Prema njihovim riječima, izraz nema nikakve veze s ozljedom ili boli u doslovnom smislu.
Objasnili su da riječ “rana” u ovom kontekstu označava nešto što je toliko blisko srcu da “boli od ljubavi”. Drugim riječima, riječ je o snažnom izrazu nježnosti.
Neki su dodatno pojasnili da se koristi i kao metafora za nešto što je “hrana za dušu”, odnosno za osobu koja ima posebno mjesto u nečijem životu.
Korijeni u tradiciji Hercegovine i Crne Gore
U raspravi je posebno istaknuto da se ovakav način tepanja najčešće može čuti u Hercegovini i dijelovima Crne Gore. Tamo se smatra jednim od najnježnijih izraza koje stariji mogu uputiti djeci ili unucima.
Riječ je o arhaičnom izrazu koji se postupno gubi u svakodnevnom govoru, ali i dalje živi u pojedinim obiteljima i krajevima.
Sjećanja koja bude emocije
Mnogi su korisnici podijelili osobna iskustva i uspomene. Jedna žena napisala je da ju je baka cijelo djetinjstvo zvala “rano moja ili diko moja” te da joj je to ostalo jedno od najljepših sjećanja.
Druga je upozorila na nestajanje starih izraza, napisavši da je “žalosno što se stari izrazi potiskuju i zaboravljaju”, dok moderni govor sve više preuzima primat.
Posebno snažan odjek imao je komentar žene koja je istaknula:
“Već 17 godina me niko ne zove ‘rano moja’ i dala bih sve da to još jednom čujem, jer bih znala da sam nekome i dalje najveća ljubav i nežnost.”
Rasprava koja je otvorila šire pitanje
U komentarima su se pojavila i dodatna objašnjenja o samom značenju izraza. Jedan korisnik podsjetio je na staru pjesmu i napisao:
“A jel cula nekad staru pesmu ‘Gde si duso, gde si rano? Tepanje najmilije. Ej Srbijo kako mases slavama i ikonama a ne znas svoje korene.”
Drugi je dodatno pojasnio lingvističku pozadinu:
“I meni je moja baka tepala Raano moja! Ne odnosi se na ranu (kratak akcenat) nego na nesto lepo, vazno i duboko kao sto je (h)rana ili uranak. Antropolozi znaju tacno. Branko Radicevic je napisao pesmu Gde si duso, gde si rano…koja se vec dva veka peva u Srbiji. Dakle, divno tepanje.”
Slična iskustva podijelila je i treća osoba:
“I mene je moja baba govorila rano mojai znam sa koliko ljubavi,baba je bila bosanske krajine i tamo je to izraz ljubavi,kao i diko moja…ali to su govorile te stare babe pune ljubavi,a ne ove modrene bake ili nane,kad čujem da u Srbiji deca zovu babu nanom želudac mi se prevrne,nana je kod muslimana ili ti bošnjaka.”
Rasprava je tako otvorila pitanje očuvanja jezika, tradicije i načina izražavanja emocija kroz generacije, pokazujući koliko jedna riječ može imati različita značenja i snažan emocionalni naboj.
