Hrvatska je 2025. godine prirodnim putem izgubila 18.341 stanovnika. Rodilo se 32.385 djece, a umrlo 50.726 ljudi. To nisu projekcije ni procjene, to su podaci Državnog zavoda za statistiku, i oni govore jasnije od svakog političkog govora. U jednoj kalendarskoj godini, bez rata i bez epidemije, zemlja je izgubila grad veličine Sinja ili Knina.
Brojke koje ne lažu
Prema procjeni DZS-a, Hrvatska je sredinom 2024. imala 3.866.233 stanovnika, a prosječna starost iznosila je 44,5 godina, što je svrstava među najstarije nacije u Europi. Za usporedbu, još 1991. zemlja je imala gotovo 4,8 milijuna stanovnika. U razdoblju od 2012. do 2023. Hrvatska je izgubila više od 400.000 ljudi, suočavajući se s izazovima koje stručnjaci opisuju kao potencijalno nepovratne.
U 2024. godini stopa nataliteta iznosila je svega 8,3 živorođena na 1.000 stanovnika, a broj umrlih premašio je 51.000. Dakle, Hrvatska rađa manje od 33.000 djece godišnje, a to je razina koja ne može osigurati ni puku zamjenu generacija, a kamoli demografski oporavak.
Migracije: privid oporavka
Prema demografu Stjepanu Štercu, Hrvatska u posljednje dvije godine bilježi pozitivnu migracijsku bilancu: svake godine oko 70.000 ljudi dolazi, dok otprilike 40.000 odlazi. No to ne znači nužno povećanje stalnog stanovništva, jer velik dio useljenika može se privremeno zadržavati i ne utječe na reprodukciju stanovništva.
Ukratko: useljavanje zakrpa rupu, ali ne liječi ranu. Hrvatska privlači radnu snagu, uglavnom iz Azije i s Balkana, no ti useljenici u pravilu ne ostaju trajno, ne osnivaju obitelji u Hrvatskoj i ne rješavaju problem niskog nataliteta. Demografska logika je nemilosrdna: bez djece nema budućnosti, bez povratka mladih Hrvata iz inozemstva nema demografske obnove.
Vlada troši milijarde, ali trendovi ne popuštaju
Premijer Andrej Plenković reagirao je ambiciozno, barem na papiru. Na čelu Vijeća za demografsku revitalizaciju izjavio je da je demografija strateško pitanje budućnosti i opstanka hrvatskog naroda, a proračun Ministarstva demografije i useljeništva za 2025. povećan je za 202 posto na 685 milijuna eura, uz najavu daljnjeg rasta na 769 milijuna eura u 2026.
Ministar Ivan Šipić najavio je povećanje gornje granice naknade za roditeljski dopust s 995 na 3.000 eura za zaposlene roditelje, čime bi prema aktualnim pokazateljima 97 posto korisnika primalo punu plaću. Uz to se uvodi mjera “Biram Hrvatsku”, kojom povratnici iz zemalja Europskog gospodarskog prostora mogu ostvariti poticaj od maksimalnih 27.000 eura, uz olakšani boravak i ukidanje administrativnih prepreka.
Sve to zvuči impresivno. Problem je u tome što zvuči već nekoliko godina, a brojke i dalje idu prema dolje.
Oporba: kasno i nedovoljno
U saboru je oporba otvorila pitanje nedostatka mjesta u domovima za starije i visokih cijena smještaja, a zastupnica SDP-a Sabina Glasovac sustav je opisala kao “sliku debakla i nesposobnosti ove vlade”, navodeći 105.000 neriješenih zahtjeva i 15.000 korisnika koji su u međuvremenu preminuli.
Plenković je uzvratio argumentima o rekordnim ulaganjima, no ključni prigovor oporbe nije financijski, nego vremenski. Hrvatska je godine izgubila ne reagirajući sustavno, a sada pokušava nadoknaditi desetljeća propuštenih politika propuštenih politika. Demografija ne čeka izbore ni proračunske cikluse.
Slavonija i otoci: zemlja koja nestaje
Šibensko-kninska županija bilježi indeks starenja od 221,3, što znači da na svakih 100 mladih dolazi više od 220 starijih. Vukovarsko-srijemska županija bilježi porast tog indeksa za čak 63,4 posto. Ruralna Hrvatska, Slavonija, Lika, zaleđe dalmatinskih županija i otoci postaju demografske pustinje. Škole se zatvaraju, ordinacije ostaju bez liječnika, a umirovljenička kućanstva ostaju jedini živi stanovnici cijelih sela.
Mjera “Biram Hrvatsku” posebno je usmjerena upravo na ta područja, no stručnjaci upozoravaju da novčani poticaji sami po sebi ne mogu kompenzirati nepostojanje infrastrukture, posla i perspektive. To je nacionalni i lokalni problem koji traži koordiniran odgovor na svim razinama vlasti.
