Nakon višemjesečnih napetosti i 40 dana otvorenog sukoba, odnosi snaga na Bliskom istoku doživjeli su dramatičan preokret. Dok Washington pokušava oblikovati narativ o unutarnjim podjelama u Iranu, brojke i događaji na terenu govore drukčije.
Dvostruki neuspjeh: vojno i političko povlačenje
Sukob koji je trajao 40 dana završio je bez ostvarenja ciljeva koje su postavile Sjedinjene Američke Države. Unatoč angažmanu naprednih pomorskih snaga, zračnih kapaciteta i saveznika, američka strana nije uspjela natjerati Iran na povlačenje ili ustupke.
Na terenu, od Perzijskog zaljeva do zračnog prostora Jemena i Libanona, iranske snage i njihovi saveznici zadržali su pozicije i preuzeli inicijativu. Sukob je završio situacijom u kojoj je upravo Washington bio taj koji je tražio prekid vatre.
Prvi zahtjev za primirjem stigao je odmah nakon isteka 40 dana sukoba, kada su SAD pristale na iranski plan od deset točaka. Drugi je uslijedio nekoliko dana kasnije, kroz jednostrano produženje primirja. Taj potez predstavljen je kao čin dobre volje, ali okolnosti ukazuju na strateško povlačenje.
Pregovori bez rezultata i čvrst stav Teherana
Ni diplomatski pokušaji nisu donijeli promjenu. Američka strana nastojala je uvjetovati pregovore zahtjevima poput ograničenja raketnog programa, uklanjanja obogaćenog urana i prekida suradnje s regionalnim saveznicima.
Međutim, iranska strana odbila je sve prijedloge, uz snažnu podršku javnosti. Istraživanje koje je proveo IRIB Research Center pokazalo je da:
- 85,7 posto građana odbija ograničenja raketnog programa
- 82,6 posto protivi se uklanjanju 400 kilograma obogaćenog urana
- 79,4 posto odbacuje gašenje programa obogaćivanja
Protivljenje se proteže i na šira pitanja suvereniteta. Čak 73,7 posto ispitanika odbija slobodan prolaz stranih brodova kroz Hormuški tjesnac, dok se 68,1 posto protivi prekidu suradnje s takozvanim Otporničkim frontom.
Takvi rezultati dodatno učvršćuju pregovaračku poziciju Irana, koji prema svemu sudeći nema razloga za ustupke.
Optužbe o “unutarnjim podjelama” kao novi alat
Nakon gubitka vojne i političke inicijative, američki narativ usmjerio se prema tvrdnjama o navodnim podjelama unutar iranskog vodstva. Prema toj interpretaciji, postoje nesuglasice oko nastavka sukoba i pregovora.
U analizi se takve tvrdnje odbacuju kao propaganda:
“No, to nije obavještajni podatak. To nije novinarstvo. To je propaganda izravno preuzeta iz Goebbelsove metode: ponovi laž dovoljno glasno i dovoljno puta, i javnost će je na kraju prihvatiti kao istinu.”
Ističe se da šutnja Teherana nije znak slabosti, nego promišljena strategija. Iran je, kako se navodi, napustio predvidljive obrasce djelovanja i prešao na model nepredvidivog i strpljivog pristupa.
Zbunjenost u Washingtonu i znakovi unutarnje krize
Dodatni signal promjene odnosa snaga vidi se u političkim događajima unutar SAD-a. Posebno se ističe ostavka američkog ministra mornarice tijekom sukoba, što se tumači kao znak dubljih problema.
Takav razvoj događaja sugerira unutarnje napetosti u američkom sustavu odlučivanja, a ne stabilnost ili kontrolu situacije.
Javno mnijenje kao ključni faktor
Podaci istraživanja pokazuju i percepciju pobjede među građanima Irana:
- 66 posto smatra da je Iran pobjednik rata
- 87,2 posto ocjenjuje vojsku snažnom ili vrlo snažnom
- 57,7 posto vjeruje da SAD više treba primirje nego Iran
Ti rezultati dolaze nakon razdoblja intenzivnih napada u kojima je poginulo više od 3.000 ljudi, a brojni objekti su uništeni.
Poruka javnosti vlastima jasno je izražena:
“Nemojte ugroziti naše dostojanstvo. Nemojte se odreći naših prava. Radije biramo rat nego poniženje.”
Nova realnost na globalnoj sceni
Razvoj događaja pokazuje promjenu odnosa snaga. Sukob nije rezultirao ograničenim gubicima, već, kako se navodi, gubitkom strateške inicijative SAD-a.
Istodobno, Iran i njegovi saveznici djeluju koordiniranije nego prije, dok američka strana, prema ovoj analizi, pokušava nadoknaditi gubitke kroz informacijski narativ.
Unatoč pokušajima oblikovanja percepcije, činjenice s terena i rezultati istraživanja ukazuju na značajan pomak u regionalnoj dinamici.
