Neurolog koji je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda ostavio je snažnu poruku o životu, radu i svakodnevnim navikama koje, kako je vjerovao, čuvaju zdravlje i produžuju životni vijek. Njegovi savjeti danas odjekuju jače nego ikad.
Dr. Howard Tucker iz Clevelanda ostao je upamćen kao najstariji aktivni liječnik na svijetu, a medicinom se bavio više od 75 godina. Radio je gotovo do samog kraja života, sve dok njegova bolnica nije zatvorena 2022. godine. Preminuo je 22. prosinca 2025. u 103. godini, a prije smrti ostavio je nekoliko jednostavnih životnih pravila za koja je tvrdio da pomažu očuvati zdravlje, bistrinu uma i osjećaj ispunjenosti.
Poznati neurolog često je isticao kako genetika i sreća mogu pomoći, ali da presudnu razliku ipak stvaraju svakodnevne navike i način razmišljanja. Njegova filozofija života temeljila se na tri ključna načela koja je godinama ponavljao svojim pacijentima.
Mozak mora stalno raditi
Dr. Tucker smatrao je da je mentalna aktivnost ključ dugovječnosti. Govorio je kako mozak funkcionira poput mišića i da bez korištenja slabi. Upravo zato nikada nije želio potpuno stati s radom.
Nakon završetka jednog dijela liječničke karijere nastavio je raditi medicinsko-pravne revizije, a želja za učenjem nije ga napuštala ni u poznim godinama. Posebno je iznenadila njegova odluka da u ranim šezdesetima, nakon rada u ordinaciji, noću pohađa pravni fakultet. U 67. godini položio je pravosudni ispit u Ohiju.
Nije to radio zbog slave ili rekorda. Pravo ga je jednostavno zanimalo jednako kao i medicina.
Smatrao je da posao ne mora nužno značiti zaposlenje i plaću. Često je naglašavao kako čovjeka aktivnim mogu održavati volontiranje, čitanje, učenje novih vještina ili sviranje instrumenta. Govorio je da je tijekom života vidio mnogo ljudi koji su se, kako je opisivao, “ugasili” čim su se prestali zanimati za svijet oko sebe.
‘Ne nosite mržnju sa sobom’
Drugo pravilo odnosilo se na emocionalno stanje i odnos prema ljudima. Tucker je vjerovao da dugotrajna ljutnja i ogorčenost ozbiljno štete zdravlju.
Tijekom života prošao je kroz teške trenutke, razočaranja i gubitke, ali nije dopuštao da gorčina upravlja njegovim životom. Tvrdio je da negativne emocije troše energiju i ostavljaju posljedice na organizam. Smatrao je da mogu povisiti krvni tlak, povećati hormone stresa i s vremenom povećati rizik od srčanih bolesti.
Njegov savjet nije bio da ljudi zaborave nepravdu ili opravdaju loše ponašanje, nego da ne dopuste mržnji da ih kontrolira. Umjesto toga, preporučivao je usmjeravanje energije prema odnosima, aktivnostima i stvarima koje životu daju smisao.
Volio je martini i odrezak, ali jedno mu je bilo najvažnije
Treće pravilo bilo je povezano s ravnotežom. Dr. Tucker nije zagovarao stroga odricanja ni ekstremne dijete. Smatrao je da čovjek može uživati u hrani i piću ako pritom zna gdje je granica.
“Uživam u martiniju. Uživam u dobrom odresku. Moja supruga Sara, s kojom sam u braku gotovo 70 godina, divna je kuharica i uvijek dobro jedemo”, napisao je.
Ipak, stalno je isticao važnost umjerenosti. Uz obrok je često birao salatu i povrće, a isti princip primjenjivao je i na ostale dijelove života. Vjerovao je da pretjerivanje, jednako kao i potpuno uskraćivanje, dugoročno iscrpljuje čovjeka.
‘Mirovina je neprijatelj dugovječnosti’
Posebno je bio poznat po svom stavu prema umirovljenju. Tucker je više puta otvoreno govorio da ne razumije ideju potpunog povlačenja iz aktivnog života.
“Ne razumijem to. Ne razumijem igranje golfa tri dana tjedno”, rekao je u jednom intervjuu.
Iako je priznavao da neki ljudi zbog zdravlja ili stresa više ne mogu raditi isti posao, upozoravao je da je nakon odlaska u mirovinu nužno pronaći novi smisao i dnevnu rutinu. Smatrao je da hobiji, volontiranje i pomaganje zajednici mogu imati jednaku vrijednost kao formalni posao jer održavaju mozak aktivnim.
Njegov život prikazan je i u dokumentarnom filmu “What’s Next?”, koji je producirao njegov unuk Austin. Tucker je i u dubokoj starosti pratio tehnologiju, naučio koristiti računalo i pametni telefon te je postao popularan i na TikToku.
Do kraja života ostao je aktivan i optimističan
Osim mentalne aktivnosti, veliku važnost pridavao je i fizičkom kretanju. Godinama je plivao, trčao i skijao. Nakon što je u kasnim osamdesetima slomio vrat na skijanju, obitelj mu je zabranila taj sport, pa je počeo hodati na krpljama.
Kod kuće je imao traku za trčanje i sobni bicikl, a tijekom života nikada nije pušio. Alkohol je konzumirao povremeno i umjereno.
O smrti nije volio razmišljati. Često je govorio da se osjeća kao da će živjeti zauvijek, iako je znao da to nije moguće.
“Mislim da ću živjeti vječno, znajući da to nije stvarno. Ali tako se osjećam”, rekao je jednom.
Dodao je i rečenicu koja je ostala jedna od njegovih najpoznatijih poruka:
“Umireš jednom, ali živiš svakodnevno… usredotoči se na život.”
