Predsjednica Hrvatskog društva za palijativnu medicinu Vlasta Vučevac gostovala je kod Mašenke Vukadinović u Novom danu na N1. Pojasnila je koji je prioritet stručnjaka uključenih u pružanje palijativne srkbi, ali i što je najveći problem s kojim se suočavaju prilikom omogućavanja dostojanstvenog kraja bolesnika.
Važna za čitavo društvo
Koliko je važna palijativna skrb osobito znaju oni kojima nije dostupna u trenucima kada je trebaju. Ona omogućuje dostojanstvenu brigu osobama u poodmaklim fazama neizlječivih bolesti i pomoć njihovim obiteljima.
“Ona je neobično važna za sve one koji su bolesni, za sve one koji imaju dijagnozu neizlječive bolesti i za čitavo društvo jer razvija novi pristup bolesniku”, pojašnjava Vlasta Vučevac i ističe da je to jedna od novina u hrvatskoj medicini, iako u ostatku svijeta postoji već 60-ak godina.
Palijativnu skrb u Hrvatskoj osnovala je grupa volontera, među kojima je i Vučevac, 1994. godine.
Ističe da je ulazak u EU bio odskočna daska institutu palijativne skrbi.
Smanjenje boli
“Bol je simptom koji je najjači, najžešći i koje najteže podnose i pacijent i njegova obitelj. To nam je prvi cilj jer je život bez boli i patnje osnovno ljudsko pravo, ali i osnovni postulat palijativne skrbi”, govori Vučevac i otkriva da se na smanjenju boli radi svim dostupnim sredstvima, od farmakološke terapije do personalnog odnosa i komunikacije s bolesnikom.
Naglasak je na poštivanju bolesnikovih želja: “On ima pravo odbiti liječenje, odbiti dijagnostički postupak, ali to ne znači da ga mi napuštamo”, ističe liječnica za N1
Problem je primjena lijekova
“Nijedan naš bolesnik ne treba trpiti bol ni patnju, a nažalost na tisuće bolesnika umire u boli i patnji. Imamo sve lijekove koje imamo u EU-u, ali problem je primjena. Kod nas vlada opiofobija”, ističe problem i pojašnjava: “Vrlo, vrlo nerado koristimo bilo koji oblik morfija, iako postoje jasne upute za njegovu primjenu”, govori Vučevac dodajući da je “doslovno sramota da nam pacijenti umiru u boli.”
Najviše je onkoloških bolesnika koji koriste palijativnu skrb.
“Kada klasična kurativna medicina više nema mogućnosti, bolesnik nije napušten, već prelazi u aktivnu palijativnu skrb. Brinemo se da umanjimo sve tegobe, ali ne želimo ga ni danima držati pod morfijem i drugim lijekovima da bi mu produžili dva-tri dana, ali nam je cilj i temelj kvaliteta života”, zaključuje Vlasta Vučevac.
