Najnovije istraživanje bacilo je novo svjetlo na srednjovjekovnu trgovinu, otkrivajući da su tzv. “dlakave” korice nekih knjiga iz 12. i 13. stoljeća zapravo izrađene od kože tuljana, a ne od kože jelena ili vepra kako se ranije pretpostavljalo.
Analiza 43 rukopisa iz francuskih cistercitskih samostana, uključujući i samostan u Clairvauxu te njegove povezane samostane, pokazala je da su korice knjiga napravljene od kože prstenastog tuljana, grenlandskog tuljana i brkatog tuljana. Rezultati su objavljeni u znanstvenom časopisu Royal Society Open Science.
Proteinska i DNK analiza opovrgnula je podatke iz povijesnih kataloga koji su navodili da je riječ o koži divlje svinje ili jelena. Ključni dokaz bile su dlačne folikule koje nisu odgovarale nijednoj od tih životinja. Korice, poznate pod nazivom “ševmiz”, zadržale su izvorne dlačice, što je omogućilo dubinsku analizu.
Zanimljivo je da se koža tuljana tradicionalno koristila za uvez knjiga u Skandinaviji i Irskoj, ali je njezina prisutnost u kontinentalnoj Francuskoj iznenadila znanstvenike. Posebno jer su samostani udaljeni od obale, a nema dokaza da su tuljani tada obitavali na francuskom priobalju.
Unatoč tome što nema pisanih tragova o nabavi kože u samostanima poput Clairvauxa, istraživači smatraju da su redovnici najvjerojatnije došli do nje putem trgovačkih veza s nordijskim narodima. Otkriće tako potvrđuje postojanje opsežne srednjovjekovne trgovačke mreže, koja je nadilazila lokalnu opskrbu i povezivala cistercitske redove sa širim europskim tržištima, uključujući i trgovinu krznom.
Prema autorima istraživanja, ova saznanja mijenjaju način na koji gledamo na gospodarske i kulturne veze srednjovjekovne Europe, pokazujući da su samostani sudjelovali u globalnijim tokovima nego što se do sada vjerovalo.
