Pitanje javnog financiranja doprinosa za samostalne umjetnike, aktualizirano slučajem Mile Kekina, našlo se u središtu emisije Otvoreno na HRT-u. Rasprava je pokrenuta nakon što je otkriveno da država Kekinu, unatoč njegovim prihodima, uplaćuje mirovinske i zdravstvene doprinose – što je otvorilo šire pitanje: treba li mijenjati pravila?
Zakon dopušta, ali je li moralno?
Krešimir Partl, državni tajnik u Ministarstvu kulture, istaknuo je kako su kriteriji za primanje prava na doprinose vrlo strogi i jasno propisani. “Gospodin Kekin ima pravo na uplatu doprinosa jer je zakon takav, no ako se zalažete za socijalnu jednakost, trebali biste iste standarde primijeniti i na sebe”, rekao je.
Dodao je kako nije primjereno da se cijela polemika vodi kroz prozivanje pojedinaca, jer tek manji postotak od ukupno 1388 umjetnika prelazi postavljeni cenzus. “Nije produktivno da se tema svodi na nekoliko imena”, naglasio je.
‘Kekin je državi dao više nego što je primio’
Hrvoje Kovačević, predsjednik Upravnog odbora HZSU-a, smatra da se rasprava previše fokusira na prihode, a premalo na ono što umjetnici daju društvu. “Kekin je državi dao više nego što je primio – kroz poreze, ali i kroz doprinos kulturi i promociji zemlje. Zaradio je, stvarajući vrijednost”, poručio je.
Istaknuo je da se godišnje izdvajanje za jednog samostalnog umjetnika kreće oko 9450 eura, dok je Kekin, prema javno dostupnim podacima, ostvario 130.000 eura bruto prihoda. Time je, kako kaže, neupitno višestruko više uplatio u proračun nego što je iz njega primio.
Bratoš: Hajka na uspješne je pogrešna
Nikša Bratoš, predsjednik Glavnog odbora HGU-a, smatra da se vodi nepotrebna hajka na ljude koji bolje zarađuju, a koji, podsjeća, pune proračun. “Samostalni umjetnici imaju troškove – od prijevoza, preko opreme do zaposlenika. Neto iznosi su znatno manji od bruto zarade.”
Naglasio je i kako kriterij za ulazak u zajednicu nisu financije, već doprinos kulturi. Dodao je da je transparentnost u slučaju Kekina potpuna, jer su svi podaci javno dostupni.
Novi zakon i kriteriji
Sudionici rasprave podsjetili su da je još 2019. bio predložen novi zakon kojim bi se uveo minimalni i maksimalni cenzus, ali je proces zaustavljen zbog pandemije. “Konačan iznos cenzusa trebala bi odrediti struka”, istaknuto je.
Kovačević je napomenuo kako je trenutni model ograničen: “Umjetnicima država uplaćuje minimalne doprinose, što im kasnije određuje i visinu mirovine. Mnogi bi rado uplaćivali više, da im i mirovina bude adekvatna.”
Bratoš je dodao da su pri izradi novog pravilnika sve odluke donošene uz podršku većine strukovnih udruga. Tema maksimalnog cenzusa, kaže, rijetko se problematizira jer je riječ o malom broju umjetnika koje se to realno tiče.
Širi kontekst
Ova rasprava otvara pitanje ravnoteže između javne potpore umjetnosti i načela socijalne pravednosti. Model u kojem država pruža sigurnosnu mrežu najkvalitetnijim umjetnicima ima svoju svrhu, no potrebna je transparentna i ažurirana regulativa kako bi se izbjegle kontroverze i osigurao jednak tretman svih aktera.
