Privatne pretrage često se plaćaju dvaput – jednom iz vlastitog džepa, a drugi put kroz komplikacije u javnom zdravstvu. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) podsjeća da rezultati pretraga iz privatnih klinika nisu automatski prihvaćeni u bolničkom sustavu, osobito kada je riječ o patohistološkim analizama.
Problem je osobito izražen kod postupaka poput kolonoskopije. Ako pacijent napravi zahvat u privatnoj ustanovi, gdje se, primjerice, ukloni polip, za daljnju obradu uzorka mora zatražiti patohistološku analizu. No HZZO ne priznaje automatsko izdavanje uputnice, čak ni ako je osoba osigurana, jer smatra da je riječ o dijeljenju jednog medicinskog postupka između privatnog i javnog sektora – što nije prihvatljivo.
– Kad pacijent privatno obavi kolonoskopiju i ukloni se promjena, a uzorak treba slati na obradu, ne može automatski dobiti uputnicu preko svog obiteljskog liječnika – upozorava dr. Zrinka Huđek Leskovar, predsjednica Koordinacije hrvatske obiteljske medicine.
Ministrica zdravstva Irena Hrstić poručuje da nalaz iz privatne ustanove ne bi trebao biti automatski odbijen samo zato što nije iz javne bolnice, ali liječnici u bolničkom sustavu imaju pravo tražiti dopunu nalaza ili ponavljanje pretrage.
HZZO dodatno pojašnjava: „Zdravstvena zaštita na teret osiguranja temelji se na uputnici izabranog liječnika primarne zdravstvene zaštite. Ako dio postupka obavi privatna ustanova, nije prihvatljivo da se ostatak dijagnostike provodi na teret HZZO-a.“ Drugim riječima, smatra se da privatne ustanove ne bi trebale prebacivati dio troška na javni sustav.
U dopisu koji je HZZO uputio liječnicima stoji i kako ovakva praksa stvara pritisak na obiteljske liječnike, ali i nelojalnu konkurenciju prema privatnim ustanovama koje svoje usluge u cijelosti naplaćuju od pacijenata.
Iako je privatni sektor postao važan dodatak sustavu, brojni pacijenti su frustrirani. U želji da izbjegnu višemjesečno čekanje, odlučuju se za privatnu pretragu, ali ne očekuju da će kasnije morati ponovno plaćati ili čekati kada zatraže daljnje liječenje kroz javni sustav.
U HZZO-u napominju kako izabrani liječnik ima ključnu ulogu: on postavlja indikaciju i odlučuje o opravdanosti daljnje obrade ili liječenja, neovisno o tome dolazi li nalaz iz javne ili privatne ustanove. Ako se odluči da je potrebna dopuna ili nova pretraga, takva je odluka u nadležnosti izabranog liječnika, koji snosi odgovornost.
Zaključno, iako je privatna praksa korisna za bržu dijagnostiku, pacijenti moraju biti svjesni da će u većini slučajeva sami snositi trošak cijelog postupka ako žele skratiti čekanje. Sustav trenutno ne prepoznaje hibridna rješenja gdje bi se dio usluge obavio privatno, a ostatak na teret HZZO-a.
