Spektakularni koncert Marka Perkovića Thompsona, održan prošlog vikenda na zagrebačkom Hipodromu, ostao je u Hrvatskoj upamćen kao jedno od najvećih okupljanja publike na domaćoj glazbenoj sceni. No, dok su hrvatski građani slavili glazbu, pjesmu i domoljublje, pojedini srpski mediji su se odlučili za potpuno drugačiju interpretaciju – onu koja s realnošću ima vrlo malo dodirnih točaka.
Unatoč činjenici da na događaju nije zabilježen nijedan incident, niti je bilo ikakvih problema sa sigurnošću, naslovi u Srbiji vrvjeli su optužbama, uvredljivim kvalifikacijama i prilično neodmjerenim izjavama.
Od “fašističkog okupljanja” do “ustašijade”: Ton izvještavanja bez balansa
Mediji poput Kurira, Telegrafa, Alo.rs i Nova.rs koncert su prikazali kao navodno “fašističko divljanje”, a neke od korištenih sintagmi bile su: “ustašijada”, “kontroverzni pjevač”, “delirij mase”, pa čak i “najveći fašistički skup od Drugog svjetskog rata”.
Takvi izrazi, potpuno neprimjereni i neprofesionalni, postavljaju ozbiljno pitanje o namjeri i motivaciji takvog izvještavanja. Na koncertu se slavilo glazbu, ljubav prema domovini i zajedništvo – bez ijednog incidenta, bez nasilja, bez provokacija prema ikome. Kako to da takav događaj u Srbiji postaje prijetnja?
Napad na odjeću i glazbu – kad simbolika postaje meta
Poseban predmet kritika bila je navodna crna majica koju je Thompson nosio, a na kojoj se, prema Kuriru, nalazio zatvorski broj Zvonka Bušića. Iako se Thompson time nije referirao na nikakvu političku poruku, mediji su to odmah iskoristili kao dokaz “otvorenog slavljenja terorizma”.
Također, izvedba pjesme “Bojna Čavoglave”, koja je već desetljećima dio glazbenog repertoara i izvođena je bez zabrane na brojnim koncertima, predstavljena je kao “histerično slavljenje ustaštva”. Niti jednom nije naglašeno da se radi o pjesmi koja za mnoge Hrvate predstavlja simbol otpora u Domovinskom ratu, a ne povratak mračnim poglavljima povijesti.
Publika prikazana kao masa bez individualnosti
Još jedna žalosna tendencija bila je u opisu publike – nazivati stotine tisuća ljudi, među kojima su bile obitelji, umirovljenici, mladi i djeca, “crno odjevenom masom”, “mladima u transu”, ili čak “pristašama fašističke ideologije” – to nije samo neprofesionalno, već i duboko uvredljivo za sve one koji su došli zbog glazbe.
Većina posjetitelja bila je okupljena oko zajedničke ljubavi prema domovini i izvođaču čije pjesme slušaju već desetljećima. Ovakvo generaliziranje i etiketiranje stotina tisuća ljudi stvara opasne stereotipe.
Nijedan incident, a kritike jače nego ikad
Ponavljamo: koncert je prošao bez ikakvih sigurnosnih incidenata. Red je bio, atmosfera dostojanstvena, a publika disciplinirana. Thompson je održao profesionalan i energičan koncert, bez ikakvih političkih govora ili provokacija. Sve što se moglo čuti bila je glazba – i ništa više.
Upravo zato, ton i sadržaj izvještaja iz Srbije doima se ne samo pretjeranim, nego i duboko pristranim. Teško je ne zapitati se: Zašto tolika potreba za etiketiranjem svega što ima domoljubnu dimenziju u Hrvatskoj kao ekstremističko?
Vrijeme je za odgovorno novinarstvo – s obje strane granice
Dok mediji imaju pravo na kritiku, ona bi trebala biti temeljena na činjenicama, a ne ideološkim etiketama. Na Hipodromu nije bilo fašizma, već glazbe. Nije bilo nasilja, već pjesme. I nije bilo prijetnji, već okupljanja.
Thompsonov koncert, bio nekom simpatičan ili ne, bio je veliki kulturni događaj u Hrvatskoj, koji je pokazao snagu glazbe i domoljublja u mirnom, legalnom i dostojanstvenom okruženju.
A ako to nekome smeta – možda je problem manje u glazbi, a više u onome tko ju pogrešno tumači.
