Zamislite da godinama primate plaću, ali vam nije dopušteno raditi. Naizgled idealna situacija? Ne i za Francuskinju Laurence Van Wassenhove, koja je odlučila tužiti svojeg poslodavca – unatoč tome što je uredno primala mjesečna primanja tijekom dva desetljeća.
Zaposlena u telekomunikacijskoj kompaniji Orange, Laurence tvrdi da joj je bilo zabranjeno raditi, i to ne svojom voljom. U tužbi navodi kako se radi o zlostavljanju i diskriminaciji na radnom mjestu.
Bolest, dijete s teškoćama i izolacija
Laurence pati od epilepsije i hemiplegije (paralize jedne strane tijela), što je otežavalo redovito prisustvo na radnom mjestu. Jedno od njezine djece ima autizam, a iako je redovno primala plaću, našla se u teškoj financijskoj situaciji, uključujući i opomene za deložaciju, prenosi LadBible.
Na početku karijere radila je kao službenica, a zatim joj je ponuđena sekretarska pozicija koja je bila prilagođena njezinom zdravstvenom stanju. Tu je funkciju obnašala do 2002. godine, kada je zatražila premještaj u drugi dio Francuske. Iako joj je zahtjev odobren, tvrdi da novo radno mjesto nije bilo prilagođeno njezinim potrebama.
“Primati plaću i ne raditi nije privilegija”
Unatoč uvriježenom mišljenju da je ovakva situacija povoljna, Laurence kaže da je bila psihički iznimno iscrpljujuća:
“Primati plaću i ne raditi nije privilegija. To je vrlo teško izdržati.”
Kako ističe, Orange ju je stavio na čekanje, potom na dugotrajno bolovanje, a kasnije joj je ponuđena invalidska mirovina. Tvrdi da se osjećala kao isključena tajnica, bez stvarnog radnog angažmana.
Pravna borba i ozbiljne posljedice
Njezin odvjetnik David Nabet-Martin tvrdi kako je Laurence zbog ovog tretmana razvila ozbiljne mentalne poteškoće i doživjela društvenu izolaciju:
“Oduzeto joj je pravo da sudjeluje u društvu kao ravnopravna osoba s invaliditetom.”
Godine 2015. podnijela je službenu žalbu francuskoj vladi i državnoj agenciji za borbu protiv diskriminacije.
Orange: “Povratak je bio planiran”
Iz tvrtke Orange poručuju da su učinili sve kako bi se Laurence našla u najboljoj mogućoj poziciji, uzimajući u obzir njezine osobne i socijalne okolnosti. Dodaju kako je bio planiran njezin povratak na posao u novoj ulozi, ali do toga nikada nije došlo zbog čestih bolovanja.
Priča Laurence Van Wassenhove otvara ozbiljna pitanja o pravima osoba s invaliditetom na tržištu rada, ali i o stvarnoj vrijednosti ljudskog dostojanstva nasuprot formalnoj zaposlenosti.

