Dijana Đoković, majka najboljeg tenisača svijeta Novaka Đokovića, progovorila je o svom odrastanju, vjeri i odluci koja joj je promijenila život.
Rođena je u obitelji Žagar iz okolice Vinkovaca, gdje joj je otac Zdenko uvijek naglašavao hrvatsko podrijetlo. Iako je odrasla u Beogradu, a danas živi na Čukarici, Dijana nikada nije zaboravila korijene. Srpski mediji pišu da je potekla iz stroge vojne obitelji, u kojoj su disciplina i obrazovanje bili iznad svega.
Iako su joj roditelji usadili ljubav prema sportu i obitelji, ratne okolnosti i financijske poteškoće često su joj otežavale život. No, sve to nije ju spriječilo da sinu Novaku bude najveća podrška. Upravo obitelj bila je razlog zbog kojeg se odlučila i na važan korak – promjenu vjere.
“Roditelji me nisu učili da vjerujem”
Odrasla je u obitelji koja je, kako sama kaže, živjela pod snažnim utjecajem komunizma.
– Moji roditelji jesu katolici, ali su ih partija i komunizam odgajali. Izjašnjavali su se kao Jugoslaveni. Mene nisu učili odmalena da vjerujem u Boga, niti smo slavili Uskrs ili Božić. Onda to nisam mogla ni na djecu prenijeti, jer ni ja nisam imala, bit ću iskrena. U Srđanovoj obitelji opet nisu isto bili kršteni, jer nisu smjeli – izjavila je Dijana za Kurir.
Želja svekrve promijenila tijek života
Prekretnica je došla kada je Srđanova majka Stanka, koja je bolovala od teške bolesti, izrazila želju da se djeca krste prije njezine smrti. To je bio trenutak kada se i Dijana odlučila krstiti.
– Pokojna Srđanova majka Stanka, koja je imala jako tešku bolest – rak kostiju, pred kraj života rekla je da bi voljela krstiti djecu prije nego što umre. I ja sam se pitala kako da se krstim, kada su moji porijeklom katolici. Nisam bila krštena u katoličkoj crkvi, ali porijeklo vučem, iako sam odrasla i živim u Srbiji cijeli život – pojasnila je Dijana.
Neočekivani trenutak pri krštenju
Odluku je donijela 1992. godine, kada je rodila sina Marka. No, i tada ju je dočekalo iznenađenje.
– U jednom trenutku mi prilazi svećenik i sad ja treba da kažem svoje ime. Kada sam izgovorila Dijana, on me onako pogleda i kaže ne može, nije pravoslavno, već rimokatoličko. Vrtio se tri kruga oko oltara i vrati se i pita što da radimo. Opet se prošeta tri kruga oko oltara i ja se sjetim da kod katolika postoji krsno i građansko ime. I kažem mu mogu li da zadržim moje ime, volim ga, a vi meni dajte crkveno ime. I on pristane – prisjetila se Dijana.
U odluci oko crkvenog imena pomogao joj je suprug Srđan, pa danas uz svoje ime nosi i tradicionalno srpsko ime Milica.
